Tu pišite prosto: Bio, pa ga nema.
Konstantin Batjuškov: Epitaf
No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main. If a clod be washed away by the sea, Europe is the less, as well as if a promontory were, as well as if a manor of thy friend's or of thine own were: any man's death diminishes me, because I am involved in mankind, and therefore never send to know for whom the bell tolls; it tolls for thee. (John Donne)*
Zvoniti ne umijem, a prestati ne smijem!
(narodna poslovica)
I jeca zvono
bono
po krsu drsce zvuk
s uzdahom tuge
duge
ubogi moli puk.
Aleksa Santic: Vece na skolju
Hodom prodjosmo pored nove, velike, zidane skole. Bas zvonjase na vecernju. Kroz prozor ugledah djacice: ustali na noge, pa citaju molitvu. Pred njima stoji jedna zenska. Uprla pogled u Svetoga Savu, onoga istog koji je u staroj skoli stajao. Poznao sam je.
Laza Lazarevic: Skolska ikona
Nije se drzalo majcinih skuta, nije slusalo njena dozivanja i kucanje zvona na ovnu prethodniku, nego je volelo da luta putevima koje je samo nalazilo, da trazi odvojenu pasu na udaljenim mestima.
Ivo Andric: Aska i vuk
Da li je to dan
kad se prede lan?
Da li je to dan kad zvona zvone
ili kad se krave na pasu gone?
(Djacka pjesmica)
* Uz prvi broj djackog lista ZVONO, Zelenika, Herceg-Novi 1999.
***
u februaru
mimoza i zvono
utabana sema
sta cu poslije
hocu li se usidriti
hocu li se otisnuti
hocu li se od-braniti
od sjecanja na ljubav
sta ce februar uciniti od mene
sta ja od njega
kakve su ovo lude godine
kakve roze boje
nemam drugih
pa mijesam crvenu sa bijelom
(februar 2002.)
*Nijedan covjek nije otok, sasvim sam za sebe, svaki je covjek dio kontinenta, dio Zemlje. Ako more odnese grudu zemlje, Evrope je manje, kao da je odnijelo kakav rt, posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti, smrt svakog covjeka smanjuje mene, jer sam obuhvacen u covjesanstvu. I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni: Tebi zvoni!
DZon Don: moto romanu Ernesta Hemingveja "Kome zvono zvoni"
**danas 25.2. ce biti prikljucen moj novi kompjuter
***danas 25.2. je mome tati rodjendan
nema ga
a jos je tu
uvek ce biti
danas zvona zvone za njega
Usla si u mene na prstima
Kroz snezni san i pesmu sa ulice
Nocas sam bez tebe i plasim se
Bozic je
Iste pesme pevaju
Smiluj se
Hodam i zovem tvoje korake
Grane placu staklenim suzama
Skoro ce jutro boje koju volis
Ti si eho sa kamenih svodova
Za kim zvona zvone
Za kim zvona zvone
Van Gogh
Moj otac
bijase istinski zadivljujuc covjek
pravio se da je
bogat
cak i kada zivjesmo na grahu i gljivama i grasku
kada bi sjeo jesti, rekao bi,
"Nemaju svi ovo na stolu"
i zato sto je htio biti bogat on zapravo
pomisli da je bogat
uvijek je glasao za Republikance
i glasao je za Hoovera protiv Roosevelta
i izgubio
i glasao za Alf Landona protiv Roosevelta
i opet izgubio
govoreci, "Ne znam kuda ovaj svijet ide,
sada opet imamo te proklete Crvene unutra
a Rusi su slijedeci u nasim dvoristima!"
Mislim da zbog mog oca odlucih
postati skitnica.
Shvatih da ako takav covjek zeli postati bogat
onda ja zelim biti siromasan.
I postadoh skitnica.
Zivjeh od sitnisa u jeftinim sobama i
na parkovskim klupama.
Misljah da skitnice mozda nesto znaju.
Ali shvatih da je vecina skitnica takodjer
zeljela postati bogata
ali u tome jednostavno nisu uspjeli.
Tako ulovljen izmedju mog oca i skitnica
Nisam imao kamo otici
i otidjoh tamo brzo i polako
nikada glasajuci za Republikance
nikada glasajuci.
zakopah ga
kao cudo zemaljsko
kao stotine tisuca cuda
kao milione drugih cuda,
Nista nije djelotvorno kao poraz
Uvijek nosi notes sa sobom
kamo god ides, rekao je,
i ne pij previse, pice otupljuje
osjetila,
budi nazocan kad se cita, zapazi stanke u dahu,
i kad ti citas
budi uvijek umjeren
ne istici previse, gomila je bistrija nego sto ti
pretpostavljas,
i kad nesto napises
ne salji smjesta,
stavi u ladicu dva tjedna,
onda izvuci i pogledaj
stvar, i preuredjuj, preuredjuj,
PREUREDJUJ ponovno i ponovno,
ucvrsti retke kao vijke sto drze luk
mosta od 5 milja,
i drzi notes uz krevet,
nadoci ce ti misli nocu
i te ce misli nestati i biti izgubljene
ako ih ne zapises.
i ne pij, svaka budala moze
piti, mi smo ljudi
knjizevnosti.
za covjeka koji uopce nije mogao pisati
on je bio otprilike kao i svi
ostali: mogao je zacijelo
govoriti
o tome.
Čarls Bukovski
