Rejmon Keno: Kako se piše pesma
Uzmite dve-tri reči bez sjaja
obarite ih kao jaja
Dodajte раrčе smisla bez kosti
i dobar komad nevinosti
Grejte na tihoj vatri s krаја
(il nek u ekspres-loncu naraste)
Sipajte zatim začina i prezle
pospite na to flekice-zvezde
zabiberite ko gnezdo od laste
I šta će ispasti od svega toga?
Zar se tako lako
piše? Ma, zaboga!
(prevod, D. Kiš)
Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.
Drži se podalje od prinčeva.
Čuvaj se da svoj govor ne zagadiš jezikom ideologija.
Vjeruj da si moćniji od generala, ali se ne mjeri s njima.
Ne vjeruj da si slabiji od generala, ali se ne mjeri s njima.
Ne veruj u utopijske projekte, osim u one koje sam stvaraš.
Budi jednako gord prema prinčevima i prema gomili.
Imaj čistu savjest u odnosu na privilegije koje ti tvoj zanat pisca donosi.
Prokletstvo tvog izbora nemoj brkati sa klasnom opresijom.
Ne budi opsjednut istorijskom hitnjom i ne vjeruj u metaforu o vozovima istorije.
Ne uskači, dakle, u "vozove istorije", jer je to samo glupava metafora.
Imaj uvijek na umu misao: "Ko pogodi cilj, sve promaši."
Ne piši reportaže iz zemalja u kojima si boravio kao turista; ne piši uopšte reportaže, ti nisi novinar.
Ne vjeruj u statistike, u cifre, u javne izjave: stvarnost je ono što se ne vidi golim okom.
Ne posjećuj fabrike, kolhoze, radilišta: napredak je ono što se ne vidi golim okom.
Ne bavi se ekonomijom, sociologijom, psihoanalizom.
Ne sledi istočnjačke filozofije, zen-budizam itd; ti imaš pametnija posla.
Budi svjestan činjenice da je fantazija sestra laži, i stoga opasna.
Ne udružuj se ni sa kim: pisac je sam.
Ne vjeruj onima koji kažu da je ovo najgori od svih svjetova.
Ne vjeruj prorocima, jer ti si prorok.
Ne budi prorok, jer tvoje je oružje sumnja.
Imaj mirnu savjest: prinčevi te se ne tiču, jer ti si princ.
Imaj mirnu savjest: rudari te se ne tiču, jer ti si rudar.
Znaj da ono što nisi rekao u novinama nije propalo zauvijek: to je treset.
Ne piši po narudžbini dana.
Ne kladi se na trenutak, jer ćeš se kajati.
Ne kladi se ni na vječnost, jer ćeš se kajati.
Budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer samo su budale zadovoljne.
Ne budi nezadovoljan svojom sudbinom, jer ti si izabranik.
Ne traži moralno opravdanje za one koji su izdali.
Čuvaj se "užasavajuće dosljednosti".
Čuvaj se lažnih analogija.
Povjeruj onima koji skupo plaćaju svoju nedosljednost.
Ne vjeruj onima koji svoju nedosljednost skupo naplaćuju.
Ne zastupaj relativizam svih vrijednosti: hijerarhija vrijednosti postoji.
Nagrade koje ti dodjeljuju prinčevi primaj s ravnodušnošću, ali ništa ne čini da ih zaslužiš.
Vjeruj da je jezik na kojem pišeš najbolji od svih jezika, jer ti drugog nemaš.
Vjeruj da je jezik na kojem pišeš najgori od svih, mada ga ne bi zamijenio ni za jedan drugi.
Nemoj dozvoliti da te uvjere da je tvoje pisanje društveno nekorisno.
Nemoj misliti da je tvoje pisanje "društveno koristan posao".
Nemoj misliti da si i ti sam koristan član društva.
Nemoj dozvoliti da te uvjere da si stoga društveni parazit.
Vjeruj da tvoj sonet vrijedi više od govora političara i prinčeva.
Znaj da tvoj sonet ne znači ništa spram retorike političara i prinčeva.
Imaj o svemu svoje mišljenje.
Nemoj o svemu reći svoje mišljenje.
Tebe riječi najmanje koštaju.
Tvoje su riječi najdragocjenije.
Ne nastupaj u ime svoje nacije, jer ko si ti da bi bio ičiji predstavnik do svoj!
Ne budi u opoziciji, jer ti nisi naspram, ti si dole.
Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.
Bori se protiv društvenih nepravdi, ne praveći od toga program.
Nemoj da te borba protiv društvenih nepravdi skrene sa tvoga puta.
Upoznaj misao drugih, zatim je odbaci.
Ne stvaraj politički program, ne stvaraj nikakav program: ti stvaraš iz magme i haosa svijeta.
Čuvaj se onih koji ti nude konačna rešenja.
Ne budi pisac manjina.
Čim te neka zajednica počne svojatati, preispitaj se.
Ne piši za "prosječnog čitaoca": svi su čitaoci prosječni.
Ne piši za elitu, elita ne postoji; elita si ti.
Ne misli o smrti, i ne zaboravljaj da si smrtan.
Ne vjeruj u besmrtnost pisca, to su profesorske gluposti.
Ne budi tragično ozbiljan, jer to je komično.
Ne misli da su pisci "savjest čovječanstva": vidio si već toliko gadova.
Ne idi ni za jednu ideju u smrt, i ne nagovaraj nikog da gine.
Ne budi kukavica, i preziri kukavice.
Ne zaboravi da herojstvo zahtijeva veliku cijenu.
Ne piši za praznike i jubileje.
Ne piši pohvalnice, jer ćeš se kajati.
Ne piši posmrtno slovo narodnim velikanima, jer ćeš se kajati.
Ako ne možeš reći istinu – ćuti.
Čuvaj se poluistina.
Kad je opšte slavlje, nema razloga da i ti uzimaš učešća.
Ne čini usluge prinčevima i boljarima.
Ne traži usluge od prinčeva i boljara.
Ne budi tolerantan iz učtivosti.
Ne istjeruj pravdu na konac: "s budalom se ne prepiri".
Nemoj dozvoliti da te uvjere da smo svi jednako u pravu, i da se o ukusima ne vrijedi
raspravljati.
"Kad oba sagovornika imaju krivo, to još ne znači da su obojica u pravu." (Poper)
Nemoj raspravljati sa ignorantima o stvarima koje prvi put od tebe čuju.
Nemoj da imaš misiju.
Čuvaj se onih koji imaju misiju.
Ne vjeruj u "naučno mišljenje".
Ne vjeruj u intuiciju.
Čuvaj se cinizma, pa i sopstvenog.
Izbjegavaj ideološka opšta mjesta i citate.
Ne vjeruj u automatsko pisanje i "svjesnu nejasnost" - ti težiš za jasnošću.
Odbacuj književne škole koje ti nameću.
Na pomen "socijalističkog realizma" napuštaš svaki dalji razgovor.
Na temu "angažovana književnost" ćutiš kao riba: stvar prepuštaš profesorima.
Onoga ko upoređuje koncentracione logore sa Santeom, pošalješ da se prošeta.
Ko tvrdi da je Kolima bila različita od Aušvica, pošalješ do sto đavola.
Ko tvrdi da su u Aušvicu trijebili samo vaške a ne ljude - isti postupak kao gore.
Danilo Kiš, 1984.
Oproštaj s majkom
Majko! tvoj staklen pogled dušu moju muti
i režu mi zjene izlomljene bore...
Skamenjena, modra, tvoja usna ćuti,
a ja čujem tihe, nježne razgovore.
Još jednom, majko, o još samo jednom
tople prste ti u kosu mi uroni,
da osjetim, majko, u tom jutru lednom
žar ljubavi tvoje... I dok zvono zvoni,
samo jednu riječ utjehe mi kaži,
pa sklopi oko što u beskraj zuri,
osjećam da taj pogled mene traži,
dok niz svelo lice zadnja suza curi.
O, ta bi suza htjela reći mnogo:
poljubac majke što se na put sprema,
i savjet prije no se kaže ”Zbogom...”
nježnu ljubav majke koje više nema!
1953.
Biografija
Divna je pijanica bio Eduard Kon.
Imao je naočari od sjajnih prizama i kroz njih je gledao
u svijet kao kroz dugu.
1
Djetetom još morao je u školi da mokri poslije svih,
jer je bio obrezan.
Volio je nekad pekarevu kći i bio pomalo srećan.
Kada je ona doznala da je obrezan, učini joj se da ne bi
mogla s njim da podijeli postelju.
Otada je volio da zadjene platu za gudalo čardaša i da se
ljubi s Ciganima.
Zatim je – radi utjehe – zavolio Deliriju, i ona ga je uzela
u iskren zagrljaj.
2
Vjetar mu je razvijao pepeo kroz vitki dimnjak
krematorijuma, visoko, visoko...
sve do duge.
1955.
Svatovi
Iz mog doma
izlaze svatovi
Crni su mi odnijeli
Majku
a bijeli
sestru
Mome srcu jednako zvuči
pucaju li zvona
il zvone puške
Iz mog doma
izlaze svatovi.
1955.
Đubrište
Ljudski i životinjski otpaci: nokti kose
Ženske kose koje su pucketale pod električnim dodirom češlja
Liskuni žuljeva zasecanih žiletom
Mrki lišajevi rana
Dlake s nogu iz nosa iz uva
Mirišljava mahovina ženskih pazuha
Lobanje riba
Raširene lepeze rера
Dvosekli češljevi ribljih kičmi
Ošurene kokošije glave
Crno vlažno реrје
Zgrčene kokošinje noge od voštanih krljušti
Životinjske kosti iz kojih je isisana srž
Zelena creva živine vezana u čvor
Tube ribljih kostiju slične uzorcima za igle
Dvostruki baloni ribljih mehura
Ogrizine jabuka
Koštice od šljiva bresaka lubenica
Koštice od višnje kao vitamini
Zgužvani indigo sa šiframa
Trulo voće čije meso jedu crvi kao meso ljudsko
Izgrižene muštikle od višnjevog drveta od kaučuka od ćilibara
Muštikle požutelih prstiju
Plavi žileti plave koverte za žilete tramvajske karte etikete
Papirne čipke teleprinterskih traka
Otpaci uštirkane čipke
Zlatne čaure praznih karmina kao puščane čaure
Ljuske od jajeta iz kojih su se izlegla kljunata čudovišta bez krila i repa
Poklopci pivskih flaša
Crepovi slomljenih saksija
Rogozina trula slama
Crni barjak kišobrana
Ptičji skelet suncobrana
Salvete na kojima je utisnuta posmrtna maska usana
Prazne kese od hartije koje čuvaju u svojim naborima zrna kristala kao u mekom mesu školjki
Presečena šargarepa sa svojim godovima u sredini zelenim pa sve rujnijim
Коrе od graška kao odsečene usne
Pregorele sijalice kao jaja žar-ptice (žice)
Članske karte sa svojih deset zapovesti u koje više niko ne veruje
Požutele manžete
Svilene kravate kao iščupani strukovi vodenih cvetova
Isceđene tube paste za zube
Čepovi
Fotografije snimljene pri mesečini
Karanfili koji grozno trunu
Lale narcisi gladiole
Кrinovi koji daju đubrištu svečan izgled groblja
Ekseri spajalice rajsnegle igle šrafovi ukosnice
Riđi uvojci bakarne žice
Ispražnjene hemijske olovke
Paučina najlon čarapa
Rasparene rukavice
Vezice ringle pločice
Stare cipele koje polako postaju zelene kao trava
Dečji crteži sunca i neba na koje kiša stavlja svoje potpise pretvarajući ih u remek-dela
Drečeći omoti knjiga kao krvava materica muzâ poezije
Ženske ukosnice čiji su se kljunovi mimoišli kao kljun papagaja
Pokisle trake krep-papira
Zarđale žice
Čipkasti otpaci oštraljkom oštrenih olovki
Kore oraha kao rastvorene ptičje lobanje
Trule moždine oraha poput ljudskog mozga
Cevčice od slamke i njine srozane čarape od cigaret-papira
Četke za zube u kojima je ostalo samo korenje u desnima od stakla
Kutije od lima od kartona
Staklene epruvete u kojima su ležali aspirini kao zreo grašak
Boce od mleka piva koka-kole
boce sa malecnim ustima kao u pijavice
boce zurle frule okarine
boce sa razvaljenim trbuhom kao u riba
boce sa zelenim poseklinama
boce što zaudaraju na džibru i na povraćanje
boce sa jabukom-pampurom u gubici kao u zaklanog praseta
boce sa ustima mastiljavim kao usta osnovca
kore od narandže kao koža žena između lopatica
kore od narandže sa postavom kao postava kožnih rukavica
kore hleba raskiseljene u prljavoj vodi kao u krezubim ustima staraca
isceđene polulopte limunova
spiralne opruge korâ od jabuke
Коrе od lubenica kao sveže konjsko meso na koje su
napadale velike crne muve
kore banane kao odrani muški ud
kore krompira sečene neštedimice prosto kao što se seče hleb
Smeđe pramenje prašine
Pepeo cigareta
Isceđeni opušci poput velikih belih crva koje je izleglo đubrište
Prezervativi u čijoj ljigavoj kesi trunu homunkulusi
Talasasti porcelan slomljenih tanjira
Zgužvane novine koje kasne i po mesec dana
Plastika pleksiglas
Grumenovi vate na kojima se gruša krv i gnoj
Dugmad od roga pleha i sedefa
Komadi gaze kao skinuti s đerđeva
Binde na kojima cveta cvet ženskosti
Flasteri na kojima su ostale zlatne dlake s belim korenjem
Pesme (pa i ova)
Koverte sa iščupanom ljubičastom utrobom
Маrkе crvene žute plave zelene
marke na kojima se prse državnici pesnici i osvajači vasione
marke zarobljene dodirom jezika kao što se zarobljavaju ljubavnici
marke za kojima luduju filatelisti spremni da ih balsamuju
marke žigosane kao stoka
marke opervažene čipkom
marke na kojima cveta cveće i reže lavovi
marke sa pečatima gradova
marke sa datumima kao na bocama s pasterizovanim mlekom
kako bi đubrište bilo uvek sveže
Pisma pisana na kolenima u vozu
pisma pisana na velikim pisaćim mašinama vitkim prstima
daktilografkinje prstima sa kojih je upravo polizala puter
pisma pisana dečjom rukom
pisma pisana drhtavom rukom staraca
razglednice pisane hemijskom olovkom na terasama kafana
pisma sa mandatima čuvenih hotela
ljubavna pisma od kojih kiša napravi tragediju
Đačke sveske koje treba čuvati za starost
Posmrtni plakati o kojima se nema šta reći
Salata zelen kupus zelje zimzelen
Кораr рараr karanfil karfiol
Ogrizine jabuka (opet)
Grozdovi jorgovana što se raspada veličanstveno kao izvađena pluća pušača
Krpe lastike kragne
Mušeme muslinske marame svila
Ruže
ruže koje divno pristaju đubrištu kao što pristaju i pesmi
ruže koje počinju da zaudaraju kao ljudi
ruže na koje sleću muve
ruže koje su zavijale u tanke šuštave papire vlažne ruke prodavačica
ruže koje su držane u kristalnim vazama kao zlatne ribe
ruže kojima su menjali vodu kao obloge na čelu bolesnika
ruže vezane žicom kao zločinci
ruže sa zglobovima sličnim zglobovima papkara
ruže sa lišćem tako nalik na veštačko
ruže zbog kojih sam se probudio u 3,30 noću kako ih ne bih do sutra zaboravio
Budimpešta, 1966.
