Ja nisam kao ti
da bih prihvatio kraj
bez rijeci utjehe
i bez ijednog pitanja
I moram biti jak
da podnio bih to
i da vrata otvorim
za neka nova svitanja
K'o brod u boci putujem
i necu stici nikamo
jer suvise ti dugujem
da tebe bih se odrek'o
K'o brod u boci putujem
i necu stici nikamo
jer predobro se poznajem
da bez tebe bih mogao
K'o brod u boci putujem
i previse ti dugujem
a dao sam ti premalo
Moja ljubav ima
Moja ljubav ima oci ko dva sunca,
dva malena sunca iznad moje tuge
ko njeznosti dvije umorne i duge
moja ljubav ima oci ko dva sunca...
Moja ljubav ima lice ko Galena
upisujem rijetke dane kad sam Dedal
i kad smo daleko oboje od sjete
moja draga ljubav ima oci svete..
Znam kada ljubav ima oci crne
kad udju u me, kada svijetlo trne
znam kada ljubav ima oci bijele,
kada ih ljubim....
kada se vesele...
Moja ljubav ima srce kao skrinja,
koja skriva snove kad je bila mlada
u njoj od pocetka vjecna vatra tinja
moja ljubav ima srce kao nada...
UNA
Nocni gradovi pusti
Mora bez svjetionika
Ja sam živio vjecno
Strogi život vojnika
Od pocetka oluja
I samoca i zima
Al sam sabrao jedva
Ovo malo što imam
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukcije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Niti svjetla na licu
Niti suze u oku
Ko je prešao jednom
Vodu tamnu duboku
Ne bih mogao opet
Da me ruše i dižu
Ja te voljeti ne smjem
Mene godine stižu
Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukcije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet
Pjesnikova zena
Kao skitnica neka kad padne mrak
On se ulicom vuce i brise trag
Tako divlji i zao, a opet blag
Pjesnik moj...
Cesto s ruzom dodje u kasni sat
Ili ne shvacen, pijan i kao tad
Jednu noc vodi ljubav drugu rat
Pjesnik moj...
Na nju ne padne njegove slave ni sjena
A kad nitko ga citati nece tad cita ga
Pjesnikova zena
Moj Andjeo - To sam ja
Moja Vizija - U pjesmama
Nevolja - Opet ja
Sudbina - I to sam ja
I jos hiljadu tih imena je nosila
Pjesnikova zena
Ne vracaj se starim ljubavima
Ne vracaj se starim ljubavima,
dok su davne kise lile,
drukcije su one bile,
nego ovih jeseni i zima,
Ne vracaj se starim ljubavima.
Ne vracaj se starim ljubavima,
da se sklonis, da se tjesis,
kad se davnih dana sjetis,
kad samocaraste kao plima,
Ne vracaj se starim ljubavima.
Sto zlocinca
usred mraka,
vjecno vodi u taj kraj,
Stara ljubav kao zamka,
nikad joj se ne vracaj.
Ne vracaj se starim ljubavima,
ne kucaj na ista vrata,
ugasena tu je vatra,
podji dalje gdje topline ima,
Ne vracaj se starim ljubavima.
Sanjam te
Jedan deo svoga srca,
Jedan deo svojih zelja,
Spovoerenjem ja cu otkrit,
Ispred starih prijatelja,
Ali nekih stravi ima ,
Sto ne govore se svima,
Sto se samo nekom sapnu,
...Ti znas...
Nekog moras, nekog moras i da sanjas,
Nekog ljubis i zbog njega zivot stvaras,
Nekog mora, neko treba da te ceka,
Da ti pise izdaleka,
I da pisma tvoja prima sva
Ti si tajna, ti si smisao mog puta,
I u tami zadnja svetiljka dok lutam,
Da te nema, ti sto nikad me ne krivis,
Da te nema, da ne zivis,
Svi bi putevi bec kraja bili znaj
Čitavu noć slavuj
Citavu noc, kazu,
slavuj pjevat mari.
Kap krvi iz kljuna
dok mu ne udari.
Ja da svoju ljubav,
mogu ispjevati.
Ne bih zalio pojuc,
zadnju kaplju dati.
Citavu noc,kazu,
slavuj pjevat mari.
Samo Da Ti Noge Nisu Hladne
Godine su tužne, godine su gladne.
Hajde, stisni se uz mene,
Samo da ti noge nisu hladne.
Godine su puste, godine su gadne.
Hajde, stisni se uz mene,
Samo da ti noge nisu hladne.
Tako, bliže, bliže, tako nastavi,
Čarapice noćas slobodno ostavi,
Ne znam kud bih i ne znam što hoću,
Siguran u jedno - ne trpim hladnoću.
Godine okrutne, godine paradne,
Hajde, stisni se uz mene,
Samo da ti noge nisu hladne.
Godine su tužne, godine su gadne.
Hajde, stisni se uz mene,
Samo da ti noge nisu hladne.
Godine su puste, godine su gladne.
Hajde, stisni se uz mene,
Samo da ti noge nisu hladne.
Tako, bliže, bliže, tako nastavi,
Čarapice noćas slobodno ostavi,
Ne znam kud bih i ne znam što hoću,
Siguran u jedno - ne trpim hladnoću.
Godine okrutne, godine paradne,
Hajde, stisni se uz mene,
Samo da ti noge nisu hladne.
Pjesma O Gabi Novak
Učinila si, srce moje,
Što nisu znale druge žene,
Od prvog dana, prve smjene,
Ti si ko vojnik stala uz mene.
Ja nisam znao zlatne oči
I nisam sreo svijetlog lica,
Dok nisi plaho prišla meni
I postala mi suložnica.
Jer mislio sam, kakva iskustva,
Da nisi stvarna, da si sjena,
Sve dok mi nisi dala usta
I dok mi nisi postala žena.
Sad iza nas su godine divlje
I iza nas je bezumna hajka,
Prašnjavi puti, morske milje,
Jer mi smo danas otac i majka.
Nama je uvijek bilo svejedno
Da li smo na dnu il' na vrhuncu,
Dok moje lice Mjesec gleda
Tvoje je okrenuto Suncu.
Jer mislio sam, kakva iskustva,
Da nisi stvarna, da si sjena,
Sve dok mi nisi dala usta
I dok mi nisi postala žena.
Ona me opet diže i hrabri
I moje vječne rane vida,
Sad nam je lakše, sad nam je ljepše,
Otkad smo smjerni baka i dida.
Za kraj
Za kraj ti želim reci,
jer sam te dugo ljubio bez rijeci
i znaj kad skoro odem,
u srcu mome ti pustila si koren;
a onda biljci oduzela si boje,
ubravši cvijet što tek je rodjen
bez tvojih suza uvenula je ona
i sad u meni raste biljka bola.
Za kraj, tek da ti kažem,
jer ja ne žalim i srecan sam kad dajem,
al znaj, da bol još traje.
jer mojim cvijetom
ti ljubav drugom daješ.
