Istina je strašna stvar. Treba za svakoga biti onakva kakvu može da izdrzi, kakvu može da podnese, s kakvom se može da nosi. A posebno ne treba niko nikom svoju istinu da otkriva, niti nagovara da je prihvati, treba da shvati stvari što prevazilaze snagu bližnjega.
Zygmunt Mycielski, Nešto kao-dnevnik
Nismo kupovali povratne karte. Ostadose nasi domovi, slike, uspomene. Moj ratni put bio je bijeg iz grada zivljenja u nepoznato...*
*iz prvog teksta "Dnevnik izbjeglice" objavljenog u casopisu Istina u Bijeljini, septembra 1993. isti odlomak posebno je stampan u prospektu Licna karta komesarijata za izbjeglice, a i jedna emisija tv-ns Krajina za Krajine pocinjala je ovim recima.
**Pisanje na ovu temu na osnovu dnevnickih zapisa koje sam pocela sa vodim u Bijeljini 1994. godine pocelo je traganjem za tom prvom sveskom, na polici za knjige je nema, prosle sam godine najzad sve knjige izvadila iz kartona i postavila na zid, pre toga su napravljeno 7 polica i postavljeno na zid u mojoj sobi... na 6-oj polici su svi zapisi, a na 7-oj na vrhu ratna pisma i ostali ratni i poratni dokumenti... ipak bas tog prvog rokovnika od 2 nastala u toku rata u Bijeljini, nema (neki zapisi su pisani u tzv. rokovnicima, a neki u obicnim sveskama, uglavnom hemijskom olovkom, a nekad i grafitnom... u daljem tekstu da se izbjegne zabuna i mijesanje rodova, sve cu ih zvati sveska ili teka) da li se negde zagubila, ne smijem pomisliti da se izgubila... svo vreme sam od prvog pucnja i nestanka svega materijalnog, ponovo gradila svoj svet od olovke i papira i sad kad je uzidan na zid sobe, ne verujem da mi se rusi kula od karata, ako je nestala, gdje je, ako je nema, zasto... kad sam je zadnji put citala, pitam se, ponekad, cak i u skoli, djacima, kao primer ratnog dnevnika, ali retko jer je najvise boljela, od bola je i nastala, cuvala sam je, a od nje bezala, gde je sada pobegla ona, pijem kafu i mislim kako ce dan proci u jos jednom traganju za necim sto je nastalo na tragu nestajanja, bol za bol, bol na bol...
... sat-dva kasnije nadjena na 6-oj polici u ne znam kom po redu penjanju i prebiranju po njoj, bolje receno zagledanju svesaka, jer zaboravila sam okvir, trazila sam rokovnik sa tvrdim braon koricama, a ovaj je rokovnik cven, meki povez sa nazivom: Dnevnik rada, bas tako, latinicno izdanje Nove prosvete iz Beograda, jugoslovensko izdanje sa uobicajenim sadrzajem za koristenje rokovnika:
praznici u Jugoslaviji, oznake registracija automobila, brojeva poste i pozivnih za telefon od Triglava do DJevdjelije, najkraca drumska rastojanja gradova u SFRJ (npr. SA-BG 318 km) pa formti hartije, tabela za izracunavanje kamata, tabela formula za izracunavanje procenta (npr. S:100 = P:p), skracenice u trgovini i na kraju nazivi za mjesece na srpskom, hrvatskom, slovenackom, makedonskom, madjarskom, ruskom, engleskom, nemackom, francuskom i italijanskom jeziku.
na rokovniku se vidi da je prvo koristio Sonji za igru, na pocetku je napisala IZOSTANCI, a od pozadi IMENIK i spisak djaka koje je ocenjivala iz 9 predmeta i vladanja... sredina je bila prazna i ja sam tu pocela da pisem 10.7.1994.
Posto se ovaj post pretvorio u traganje za zagubljenim zapisima, danas cu citirati samo kraci odlomak iz njih, inace moji ratni zapisi su ogroman materijal od oko 3000 stranica, pa se bavim mislju da otvorim poseban blog za to, to bi mozda bio i dobar put za njihovo konacno objavljivanje...**
5.9.1994. ponedeljak
...Poslije podne sam otisla da kupim jaja u prodavnicu koja se nalazi na drugoj strani Bijeljine (Racanska ulica) gdje rjedje idem, a prije sam ti putem isla (na posao) u Ekonomsku skolu. Nisam to nasla, ali sam usput kupila u knjizari (Sonji) za 5 din pribor za tehnicko crtanje (2 trokuta, linijar i uglomjer). Ovo je samo uvod u dogadjanja kojima sam slucajno prisustvovala. U toj ulici se u jednoj velikoj, lijepoj kuci nalazi predstavnistvo Crvenog krsta iz Zeneve. Vec pri priblizavanju toj kuci vidjela sam gomilu svijeta okupljenu kao da nesto ceka. Reagovala sam izbjeglicki, pomislila da se nesto dijeli i prisla da vidim sta i sama pokusam nesto dobiti. Cim sam prisla uocila sam da svijet: uglavnom zene, po nacinu oblacenja, je muslimanski. Nisu bile u klasicnim dimijama (sada nose duge suknje od sarenih materijala) priprostog izgleda, a skoro sve puse. Shvatila sam i sama, a znam i iz prica koje sam slusala, da su dosli iz obliznjeg muslimanskoh sela Janja da traze od CK ili Umprofora (bilo koga od stranaca) da ih odatle vode na muslimansku stranu.
Vikali su svi u glas dok iz kuce nije izaslo dvoje, muskarac, stranac i zena, prevodilac. U pocetku su ocekujuci njihovu pomoc, govorili o svom uzasnom polozaju, da su im vec drugi usli u kuce, da nemaju gdje da spavaju, da nece da ih odvodi DJ... da je on ratni zlocinac, prevodi ljude u Tuzlu za pare, muske odvede na jednu stranu, ili za razmjenu ili odmah mobilisu, a zene i djecu koje opljackaju odvode u neki smjestaj kao logor. Stranac je odgovarao da on sa Dj nema nista i da se njemu obrate sto se toga tice, a oni, CK im ne mogu nista pomoci... jasnije receno, druga strana nece razmjenu, nece ih niko tamo. Oni su strasno na to reagovali i vikali : Hocemo sa svojima, pa kako nam je god, treca je godina rata, vise ne mozemo da trpimo...
...razmisljala sam kako ti ljudi tragicno napustaju svoj rodni kraj, ali pod sasvim drugacijim okolnostima nego sto smo mi, oni su poslije 2,5 godine rata pribrani koliko toliko, bez suza, ugojeni... a mi smo iz Sarajeva odavno utekli u panici i soku, bez icega, spasivsi samo zive glave...***
***Citat je iz drugog dijela, a ne prvog koji sam trazila... zasto? Prvi dio i uopste povod za pisanje je bila uzasna bol zbog rata, ali i osjecaj opste izdaje covjeka od covjeka... zrtve od dzelata... malih od velikih... blizih od daljih... to je gorka prica izbjeglice kome su svi krivi od rodjene majke do vodja zaracenih strana, tek drugi zapisi su i dokument ratnih zbivanja, objektivniji, svarljiviji, onim prvim i danas bi trebala autocenzura, ali zapisano je tako kako je bilo u dusi, a u dusi je bio haos izazvam silama s vana i to je materijal za psihoanalizu, a za to ovde nema prostora i vremana koje bi sve postavilo u one okvire vremena i mjesta.
U SARAJEVU
( 1. utisak )
Zidovi kao švajcarski sir Okrnjeni vidici prozora Polomljeni oluci kišu izazivaju Oguljene kuće antenama traže svijet Nove klupe se izvinjavaju starim Nečeg ima Nečeg nema Tu je nekada bilo nešto Tu sada ima svašta Pečat rata zauvijek se kune Na asvaltu sunce Na zgradi zvijezda Vatromet granata Ili blijesak svjetlosti.
( 2. utisak )
Puževim korakom Rakovom obratnicom Provjeravala sam lik nade Sprženi snovi u liku stranaca Vjetar donosi miris prošlosti Krik gušim kao kopile Ne mogu suzu prodati Kasno je za navike i pogreske Ćevapi i burek su sve sto poznajem Umjesto mene sve mi govori KASNO JE ... Ovdje mozeš dobiti Samo povratnu kartu!
USUD
Pisem latinicom Nepoznatim jezikom U nepoznatom gradu U nepoznatoj zemlji Ne znam kome pišem Ne znam tko sam i odakle sam Znam i ćirilicu
(2002)
Is there a time for keeping your distance
A time to turn your eyes away
Is there a time for keeping your head down
For getting on with your day
Is there a time for kohl and lipstick
A time for curling hair
Is there a time for high street shopping
To find the right dress to wear
Here she comes
Heads turn around
Here she comes
To take her crown
Is there a time to run for cover
A time for kiss and tell
Is there a time for different colours
Different names you find it hard to spell
Is there a time for first communion
A time for East Seventeen
Is there a time to turn to Mecca
Is there time to be a beauty queen
Here she comes
Beauty plays the clown
Here she comes
Surreal in her crown
Dici che il fiume
Trova la via al mare
E come il fiume
Giungerai a me
Oltre i confini
E le terre assetate
Dici che come il fiume
Come il fiume...
L'amore giungerà
L'amore...
E non so più pregare
E nell'amore non so più sperare
E quell'amore non so più aspettare
You say that the river
finds the way to the sea
and like the river
you will come to me
beyond the borders
and the dry lands
You say that like a river
like a river...
the love will come
the love...
And i don't know how to pray anymore
and in love i don't know how to hope anymore
and for that love i don't know how to wait anymore
Is there a time for tying ribbons
A time for Christmas trees
Is there a time for laying tables
And the night is set to freeze
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
[dar u kom sva blaga višnji nam bog je do...]
U2
