rec kuliranje vodi poreklo
od srpsko-beogradske reci KULOV
a oznacava coveka koji je dzukac
seljak, strndzov, krndzolosi dziber
drugim recima
nisam taj
(21.3.03. u 07:10)
"Kul je rijec koja izrazava granicnu estetsku vrijednost u koju treba sumnjati, to znaci budi neutralan, budi kao saobracajni znak samo se malo ofarbaj. Kul je najopasnija rijec, a ne znaci nista, kul sve relativizuje i hladi sve zivo... zato mi se jako svidja sta Marina Abramovic radi po svijetu. Covjece, bio sam na nekom bijenalu, iznesose neke merdevine sa nekim ogromnim nozevima umjesto precki, u picku materinu, znas li sta je to, evo sad se najezim kad se sjetim. Ili kad ceslja one svoje kosti, ta cuda... ona radi vrlo slican posao kao i ja – uzima materijal koji izaziva eksploziju! Kad sam snimao Dzerija Luisa u Arizoni Dream, zbog ludosti koje je izvodio, od smijeha sam se valjao po podu. Holivud je, sto se mene tice, jedna od najznacajnijih tacaka u istoriji umjetnosti 20. vijeka zato sto je na tragu onoga sto sam ja cijelog zivota radio – na tragu idealizicije zivota, a kad idealizujes, ti ulazis u opasnu sferu jer se udaljavas od "kula", i onda postajes sporan, ali nije ni vazno sta ko prica, napravi ti nesto...
...meni je svojevremeno moj profesor rekao da kad pravis film, onda pazis da gledajuci ove sto hodaju po platnu proizvedes utisak da oni pri tom ne dodiruju zemlju, da su malo izvan ravnoteze. Sto se mene tice, ja sam oduvijek izvan ravnoteze, kao na slikama Voje Stanica, na kojima on malo covjeka iskrivi i onako iskrivljen ode negdje. Bio je, kazu, na Cetinju jedan koji nije mogao ravno da gleda, pa su morali televizor da okrecu da bi mogao da ga vidi kako valja. To se covjeku, eto, desi, ali ovdje je pravilo i kad te izbace iz ravnoteze, ti pokusavas da se vratis, ali ne ide, ode nakoso. Ja sam u Andergraundu teško rjesio problem kako da napravim film u kome ljudi treba da povjeruju da je neko zivio 25 godina u podrumu. Shvatio sam tada, da bi ti povjerovao da je rat trajao, moras da imas strahovitu ideolosku pilulu jer jedino se tako u takvu glupost moze vjerovati. Na jedan način, i moj otac je u to vjerovao, ali postoji i ona zamjena teze – pogine ti pas, pojede ga vuk, a ti kazes: "ko zna zasto je to dobro", jer je pas preuzeo na sebe smrt. Od tad naovamo uvijek postoji neki nakrivljeni junak koji se nekako uvijek na kraju spase bas kao i ja – propade mi drzava, ali mi ocuvasmo porodicu. Kad te tako nesto izbaci iz ravnoteze, postoji ono u sta covek vjeruje i ono sto radi i to ga nekako drzi."
(intervju na tv, septembar 2009.)
Uz načeto pivu i škripu kočnica
Traje duže no u ostalom svetu
Bez skrupula i želje za pomilovanjem
Ljudi su ovde drčni i odlučni
Al' teško je reči da išta vide
Oni jure po jazbinama s namerom da ubiju
U sebi poslednje znakove svesti
Tvoje usne kontrolišu pokrete moje
Tvoja sjena pada preko pola Beograda
Ja je pratim bez daha od vrata do vrata
Kao jadnik što luta za rudnikom zlata
Kao slijepac što prati udarac štapa
Kao pravi zadnji papak
Kao sneg u proleće
Kao Bosna bez mira
Kao usran bez papira
Kao uljez osećam se
Ja nisam odavle
Zabranjeno pusenje
