Prikazani su postovi s oznakom stihovi. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom stihovi. Prikaži sve postove

24. ruj 2010.

Magla je u nama

o mili, kad bi znao ti
što kriju moje misli?
koliko puta već
ne rekavši ni reč
ja napustila sam tebe
i ostavila sve to iza sebe?
al' sam samo tako odlučna i hrabra
u mislima...


O magli nisam pisala, ona se podrazumeva kao i jos neke pojave slicne njoj... vetra skoro da i nije bilo, bilo je samo malo sunca i magle koliko ti srce moze da izdrzi. Oduvek. I kad su to bile samo stilske figure, osecaj gusenja je bio isti.
Ovde i sada pocinju Dani magle, a traju od sad, pa nadalje i ubudece... zato moj zivot u bunkeru i rad u tunelu i nije tako strasan. U bunkeru ima svetla i vode, a u tunelu sadim pecurke. Letu sam rekla zbogom sa Matijom, a dobrodoslicu jeseni sa Evom. Secam se ovakvog babljeg leta u Meljinama pre 10-tak godina... kuca pored mora, baba Mirjana, macici u dvoristu i misevi u kuhinji, na drugoj strani plaza i miholjsko sunce... a zivot na spratu u devojackoj sobi babe Mirjane, salonski namestaj, ogromno stilsko ogledalo u kom sam se volela i trazila, a nasla svoje prve bore i svoju prvu slobodu, sve zajedno i o jednom trosku... Sad se pitam, gde je magla bila tada osim u mojim ocima? Hocu da pisem, na putu sam u tunel jer se magla ne dize do rucka, a onda je kasno, zato su pripreme u toku, meni ipak treba pocetna inspiracija, a nekad i odluka za jednu od vise njih... stojim nekako izmedju virtualne i stvarne magle, lozinki: rec i privid, razmenjenih u prolazu dok sam ispravljala pravopisne greske na jednom chatu i izvinjavala se jednom lektoru koji ne cita moj blog, pa ga ne moze ni lektorisati i jos nekih lutanja starih i novih... vreme na netu je ucinilo svoje, sve se brze vracam sebi i sve sam ovisnija o kisiku iz vlastitih odaja, tako ostajem na starim tragovima, sigurnim i kukavickim znakovima, da manje boli, sreca pa je sve manje opasnosti te vrste, trudim se i ja i drugi da bude tako, izdaja je zauzela svoje mesto i nije vise to sto je bila, pretvorila se iz straha u spas, to je unutrasnji glas, to je unutrasnje testo, kao magla oko nas...
Ljubav je precenjena u prošlim vremenima i neki se i danas drže starih pravila, da pate, na primer. Prava mera ljubavi je da sebe volite nesebično, da ništa sebi ne zakidate, da sve praštate sebi. Najvažnije je da ne gajite neuzvraćenu ljubav, jer zašto biste voleli nekoga ko vas ne voli? Prošla su vremena "ko tebe kamenom"...
... ti njega hlebom... da prosla, i kamen ostaje nama, kamicak... mermera za secanje...


Magla

Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad
Tvoje lice nestaje u zraku kao dim
Umorna sam.
Shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad.
Ti si s druge strane rijeke
Polako već se mirim s tim.

Magla svuda, magla oko nas
Iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas.
Magla svuda, magla oko nas.
Prekasno je uzaludno
Sve je dublji jaz.

Tvoje usne od papira, ne osjećam ih već.
Tvoje ruke izmiču k'o ispred dana noć.
Nekad ipak kriknula bih poneku psovku il' grubu riječ
Ipak šutim, gušim srce
Mora se naprijed, dalje poć.

Tvojih rijeci ne sjećam se, ne pamtim tvoj glas.
Milovanja tvoja još su samo dio sna.
Sve što oboje smo htjeli, odavno već je iza nas
U tom moru sivih lica
Uzalud tvoje tražim ja

Josipa Lisac

22. ruj 2010.

Poslednji izlet u Sarajevo

Nesto kao Kaporov "Poslednji let za Sarajevo", a i nije daleko od njega u svakom znacenju, a posebno mesta i vremena koje me moram priznati najvise vraca u krug i ometa pricanje bez linija... tako sam i danas o5 isla na izlet u Sarajevo (pre rata sam zivela u njemu) sad izlazim i putujem znanim i neznanim mestima i vremenima...
danas sam izasla sa namerom da ispratim leto, oduvek ga cekam, volim i zalim za njim... e, pa danas sam tuzna iako miholjsko ili mozda bolje receno, bablje leto, zna biti finije od pravog leta, a meni ta toplina rane jeseni, kraja sentembra i pocetka oktobra i najvise prija, niti je vruce, niti je hladno (o5 podsecanje na odlomak iz Andriceve "Travnicke hronike" o kraju jeseni i pocetku zime... a koji sam kao djak osnovne skole morala da naucim napamet, a meni ucenje napamet nikad nije islo i to su muke koje se pamte, a pamtim i danas: "Niti je vise jesen, niti pocinje zima, to vreme ili nevreme koje nije ni jedno, ni drugo, a gore je i od jednog i od drugog..." Koliko me samo stvari spaja sa Andricem? ...eto i to da se bojao zime, bolje receno hladnoce svake vrste).
I krenem ja tako, laka koraka, kao Aska po livadama za najboljim travama, od izloga do izloga, malo gledam u izloge, malo u odraz u njemu, ljudi, i sebe same...
a onda svi putevi vode na pijacu... svega ima... biram... izmedju sljiva i grozdja biram grozdje, izmedju belog i crnog, biram crno... ja volim belo, ali Sonja crno...



***

iz krsa, iz suvog dola
odnjegovana kao ljepotica
zelena loza
bobicastu trpezu sprema
za ice i pice
za oreol tanjira
za site i gladne
radosne i bolno zedne
zdravlje i zrncu i opni
smjeska se djetetu
krasi osmjeh i kosu zene
zavitlava muski rod
on ce da ga bere
on ce da ga nosi
on ce da ga cijedi
i uz slatki sok sjedi
sve dok ne pocnu kapati
slatke kapi istine
rumene bobice pretvorene u krv
za vjeru, za slavu, za ljubav
sta je vino ako nije ljubavni napitak
kakva mu je moc
kad toliki put se mora proc
za jednu kap istine i ljubavi


iz zbirke "Zeleno srce"
Savina, Herceg-Novi
2.11.2001.

11. svi 2010.

o5 o rozoj

ZA B*

Godinama nisam ćutala
Slušala vesti i mislila o zlu
Dugo dugo nisam videla izlazak sunca
Zato je ćutala ponoć u meni
Dosla sam da more pitam za tajnu govora
Smeh i suze lude
So pesak i roza haljina
Gde mi se žuri
Izgorela su ognjišta
Samo more mreška i kolevke i grobnice
I krv riba je nevina
Čuj monahe što pevaju
I oni znaju
Da ću zauvek zaćutati
I zauvek lutati
Na putu do tebe

30.4.2003.


John White Alexander(1856 - 1915)
Lady in a Pink Dress 1900.

24. tra 2010.

o kafi


svako jutro
pijem je
na netcafeu
izbegla da budem sama
na ekranu
u predelu svoga stana
nekad pomislim
mozda
ce neko doci
i
cekam do ponoci
pa opet cuvam tu oazu
gde drugi travu ne pasu
i
sad pijem
i
ona mene
mislim gde su druge
duse kafene
i
opet misao
mozda
ce neko doci
bez koga necu moci
ni kafu piti
mozda
mozda

11. tra 2010.

o kišama

februar, mart, april... čekam, a njega nema, u snu, u budjenju i lenjem ustajanju čeka suza sto se začela davno, negde daleko... nekad ne znam ni koga, ni sta čekam, ne bih nikad ni znala da me ona ne podseti, ona koja danima udara o zemlju, o prozore, o lica ulica... bilo je neko tužno leto i bila je dosadna nedelja kao i sad... plakala sam ja - plakao je grad... bile su nekad davno mostarske... pa herceg-novske... a onda...


Sarajevske kiše

mislila sam ničeg nema više
pa ni snijega, ni magle k'o prije
al' i bez mene padale su kiše
usred ljeta kad im vrijeme nije

evo sada ljetno nebo plače
nigdje sunca da mi glasno vikne
na ulici pokislo je mače
samo njemu svoj bol ću da kriknem

mislila sam ničeg nema više
a iz oka suza stalno lije
peru dušu sarajevske kiše
usred ljeta kad im vrijeme nije

28.7.2002. nedelja

6. tra 2010.

o snovima

SAN

Potraga u sebi
Trag u tebi
Gdje si?
Znoj i mrak
Sunčani zrak
K'o sprej se sasu
Na moždanu masu
I potraga stade
Sve izdade
Gde si?

[2003]







Dream Sequence
You might also like: Acne Paper Fall 2009
"The Lost Album of Marchesa Casati"
Photographed by Paolo Roversi
Alex White wmagazine


THE DREAM

A search within myself
A trace in you
Where are you?
Sweat and dark
A sunny air
Poured out like a spray
On the brain
And the search stopped
Everything fails
Where are you?

[2007]

2. tra 2010.

o krstu


Carl Heinrich Bloch: Christ, 1892


Vladimir Veličković: Raspeće 1935.


Mirjana Lučić: Krst I 2009.

KRST

sve
je krst
rodjenje
zivot
umiranje
raspeti
izmedju zivota i smrti
izmedju ljubavi i mrznje
izmedju dobra i zla
da nas spasi on na sebe primi ljudski usud
i mirno pruzi udove i napravi krst od noga
i ruka od svete glave
meso i krv se predade
da nas kost u grlu ne
zadavi
za slast
predaje
za slast
zrtve i
ljubavi
o isuse
ubavi

(2002)

31. ožu 2010.

nil-e

Ti i ja

tako malo znam o tebi
talasi su doneli neke reči
tudje pa tvoje milo moje
sad ne znam ko si ti
mislila sam da te znam
mreža ne drži vodu a pesma reči
svila mojih koraka između Johanezburga i Praga
zaplešće se za deltu našeg srca
u Egiptu ćemo se sresti
poznaćeš me po glasu zelenih očiju
dok budeš gazio Nil prema meni

(16.3.2003.)



John Rogers Herbert (1810-1890)


You and me

I know so little about you
waves have brought some words
somebody else's then yours, my love
now I don't know who you are
I thought I knew you
net doesn't hold the water and the song words
silk of my steps between Johannesburg and Prague
it'll be tangled for the delta of our hearts
in Egypt we will meet
you will know me by the voice of green eyes
while you tread Nile towards me

(March 16th, 2003)

29. ožu 2010.

šljive

suve šljive i orasi, mi smo diko siromasi
ako igde ima šljiva onda ih ima na brdovitom balkanu, tako bar mislim, zapravo sam mislila, secam se u ratu i posle rata jos dugo, kad bih prolazila bosnom na relaciji sarajevo - herceg novi ili beograd, pejsaz koji se mogao da vidi kroz prozor autobusa su uglavnom bila sela koja lepo gore i zeleno-plava stabla sljiva ostavljena i zapustena... ljudi nema, kuca nema, ali sljivici zive, cvetaju i radjaju kao da se nista nije dogodilo... ako se ko i vratio, o5 je napunio kazan i ispekao rakiju, sljivovicu... brlju... bilo kakvu, samo da utoli golemu vekovnu tugu ovih bosanskih brda... i zasto ja sve ovo pricam?
pa na dijeti sam i pazim sta jedem, zrava ishrana je zdrav i dug zivot ako te o5 nesto ne pogodi u ovom nasem sljiviku... i tako uz ostalo ukljucim i suvo voce: smokve, grozdjice i sljive... prirodni secer umesto industrijskog... otvorim neki dan pakovanje suvih sljiva, bas ukusne i nemaju kostice, alal vera, pa smo se i toga dosetili, pogledam proizvodjaca... čile, da čile, juzna amerika, pa odakle njima sljive, zar tamo ne raste neko drugo voce? pitam se ja jos mnogo toga, al' me iznenadi jedna kostica... greska, ma da, svakom se desava, ali ipak, ma nesto sam ubedjena da su ovo nase sljive, zato su ovako slatke, kosticu ostavih kao argument vise nego secanje na cile, da argument, sljive su, sad sam sigurna, nase, cileanci su ih samo osusili, spakovali i vratili nam ih... pa da, kostica je dokaz za to... jedino mi nije jasno ko je kod nas obrao šljive?

Šljiva*

šljiva ko šljiva
okrugla, plava, slatka
kora joj glatka

ej, čika Dragorade
ti mi je dade
nadje me šljiva
tako to biva

i ti pišeš i pevaš pesme
ovde gde niko tako ne sme
nas susret beše čudo pravo
Dragorade i šljivo, zdravo

iz Omoljice - mog Banata
nadjoh po reči još jednog brata
čudan je čika, ali se ne da
blistaju oči, a kosa seda


*pisano u Sarajevu 27.9.2002.
na zidu kod ekonomskog fakulteta, posle susreta sa čika Dragoradom
pesnikom rodom iz Omoljice koji je ziveo i preziveo rat na Grbavici

25. ožu 2010.

mili

25.3.2003. utorak
---------------------------------------------
JA: Ako mozes javi se, ako ne spavaj i ozdravi sto pre. P.S. Sutra ti saljem pesmu MILI - u nju sam strpala sve epitete i tako probila led... Moze i odmah ako se javis!Otkucana je. RASPRODAJA! P.S. Sala! Nema vise sale, tj. nema ljutnje! Važi? (00:00)
ON: 35,8 °C izgleda da sam preterao sa snizavanjem temp. Raspolozenje se povratilo - slusam "Spanish guitar" - i caskam sa sestrom o smislu zivota... bla bla bla... (00:10)
JA: Super blizance - 2 iste poruke. Citam... javi ako si nesto skontao o tom smislu. Sto vise dumas, manje znas! Filozofija... P.S. Ako si se o'ladio, ljubim te i spavaj! P.S.2: MILI ostaje za 2. rasprodaju! (00:35)
JA:MILI
nisi mogao milinu osetiti
s bombonom u ustima
mili moj
nisi smeo da mi čujes glas
dragi moj
duša - duši pevuši
zidove tela ruši
ljubavi moja
otvori sunce u prsima
zlato živote mače pače kuče luče
jedina srećo
maleni
mileni moj
moj - moj - moj
MILI*
(14:26)
JA: Mi menjamo dan za noc, mi menjamo noc za dan. Pisi danju - pisi nocu - ja tako hocu. A ti volis cudno - sad sneno - sad budno. P.S. Ti se pravo o'ladio? P.S.2 OGLEDALO - NAJ! P.S. 3 5 minuta za tvoje lepe reci: IZVOLI, MILI... (14:30)
ON: Ljubav je kao delfin koji se oslikava u tvojim ocima, zato nemoj ih zatvarati jer delfini umiru u tami... (14:30)
JA: Juce sam pesmu MILI napisala uz A.B. Cudno - nekako mi pase uz to. Da znam komponovati tako bi nesto islo uz moje reci. Pogadja sve vise, sto vise slusam... (15:40)
JA: Gde si ti? Gde sam ja? Da li svoju sudbu znam? Dal' ces me prepoznati? Ogledalo! Ogledalo! Nisi sam, nisi sam... (21:20)
ON:Ne mogu da verujem - kad god pomislim na tebe, stigne tvoja poruka! Zestoka telepatija! Prekinuo sam bolovanje - vise volim da radim nego da lezim. *B* (21:22)
-------------------------------------------

Ogledalo

Ko si ti?
Ko sam ja?
Kojem gradu pripadam?
Koju sizmu nastavljam?
Zasto pricam sa sobom sam?

Gde si ti?
Gde sam ja?
Da li svoju sudbu znam?
Pricati i strepeti
da l' ces me prepoznati?

Mozda ces verovati
Mozda ces shvatiti
Mozda neces sumnjati
Pokusaj me videti...

Ogledalo,
ogledalo
Gledaj
ogledalo

Nisi sam, nisi sam
Tvoju senku nastavljam
Tvoje lice preklapam
Tvoje reci ponavljam

Smiri se, saberi se
budi isti kao pre
Takav kakvog dobro znam
Bistar, jak i siguran.

ekv

23. ožu 2010.

vertigo

odnekud iznenada misao
dokle sam došla
gde kad i kako

videh stepenice

ali ne znam
da li se penjem
ili silazim


a thought out of the blue
where did I come to
where when and how

I saw the stairs

but I don't know
do I climb
or I go down

indexi

Sanjam da te opet slušam kako dišeš, kako dišeš dok savija se trava
Sanjam da me dira tvoja kosa plava, tvoja kosa na mom licu draga
Sanjam da se opet volimo u klasju, u tom klasju što leži tu pod nama
I da luta tvoja ruka vrela, tvoja ruka preko moga tijela.
Samo jedan život imam i u dno ga bacam
jer zavoljeh jednu ženu, ženu koju sanjam...

prve dve ploce: arsen i indexi



Kada danas slušate “Plimu” gotovo da ne možete da poverujete da je urađena pre više od 30 godina...

Plima

U sv'jetu tame skriven lik
Kroz kolut dima tonem ja u mir
I osjecam da gori moj svijet
Jer nista od onoga sto zelim nije tu

Krik iz druge sobe cujem
To mi neko kaze "Nisi sam"
Tako, tako sam umoran
I cekam valove, valove mora

Ti dolazis s njim
Osjecam da dolazis ti
To je znak da doci ce dan
S toplim vjetrom juga

Krik iz druge sobe cujem
To mi neko kaze "Nisi sam"
Tako, tako sam umoran
I cekam valove, valove mora

Ti dolazis s njim
Osjecam da dolazis ti
To je znak da doci ce dan
S toplim vjetrom juga

Ti dolazis s njim
Osjecam da dolazis ti
To je znak da doci ce dan
S toplim vjetrom juga

Jutro ce promjeniti sve

Ti si tu, svud je mir oko nas
Grobna tisina nas dijeli
Ali ne, cekaj strpljivo dan
Jutro ce promjeniti sve

Cemu to, noc je usla u nas
I nasa srca su prazna
Ali ne, sve je ruzan san
Jutro ce promjeniti sve

Bdijem, duga je noc
A znam, bdijes i ti
Al to dvoje bez nade
Ne, ne to nismo mi

Ti i ja mozda zelimo kraj
I mracne misli nas dijele
Ali znam noc je kriva za to
Jutro ce promjeniti sve

Cemu to, noc je usla u nas
I nasa srca su prazna
Ali ne, sve je ruzan san
Jutro ce promjeniti sve

Bdijem, duga je noc
A znam, bdijes i ti
Al to dvoje bez nade
Ne, ne to nismo mi

Ti i ja mozda zelimo kraj
I mracne misli nas dijele
Ali znam noc je kriva za to
Jutro ce promjeniti sve
Jutro ce promjeniti sve

Balada

Idi sad druze moj
Ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti
Putu mom tu je kraj
Umoran ovde ja cu stati, zelim mir

Kad ne bude mene
Kad me skriju paprati, travke i sas
Kad ne bude mene
Ljubit cu je pjesmama svojim i tad

O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet

Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam
Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti

Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad

O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet

Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam
Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti

Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad

O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Kao ptica let

***
jutro će promenit sve
(pa ti sada vidi)
suze čekaju na red
očekivala sam noć plača
ali nije bila
sada se bojim dana
ne bežim od plača
ali suze beze od mene
od toga se raspadam
suze čekaju na red
ali znam noć je kriva za to
jutro će promenit sve
(pa ti sada vidi)

EVERGREEN

Sve ove godine
Sanjam
Da sam ja netko
Pozovi me na kafu
Predaj se srce
Volim te
Plima
Ispili smo zlatni pehar
Krivac si ti

Indexi
2002.HN

ljubavi

23.3.2003.nedelja
---------------------------------------------
JA: Jednom sam jednom rekla: VOLIM TE BUDALO MALA i on se naljutio, a kad sam se ja naljutila: MRZIM TE BUDALO VELIKA, tek je shvatio. P.S. Duso, je li to to? P.S.2 Ne znam jesi li dobio moje pismo - mi zajedno vise nismo. P.S.3 NAJVISE VOLIM DA CITAM PISMA u PONOC, ALI NEMAM NIKOGA DA MI PISE. Eh, puste zelje! (00:00)
ON: Ljubavi, ponasas se kao dete kome su uzeli lutku - i posle ja dete? Sto bi rekli klinci - RASKINULI SMO? - dobro, tvoja zelja je za mene zapovest! (2:32)
JA: Ha-ha-ha! Ipak mi pises, a ja cekala! Znas, otvorio si mi srce * nemoj svoje # zatvarati. Ne moze se ljubav dogoditi u isti tren, ali ni proci za 2 trena. Puno cu ti jos pisati i tek je pocelo, ljubavi moja. Nemoj sad da me povredis, ti si prvi poceo, ja nisam ni znala, ni lagala. SAD RECI STA GOD HOCES... (2:40)
ON: Nikad mi nije bila namera da te povredim. Ti ne znas koliko te volim - sanjam, mastam o tebi, zelim te... (2:55)
JA: Cudan nacin, ali tako je to! Mili, da cutimo, jer cemo o5 nesto pokvariti. U ovom trenu sam sretna i samo se toga bojim... (3:05)
JA: Ljubavi, uz kafu jutros citam po ko zna koji put Nerudine LJUBAVNE SONETE. Samo je on znao pisati o ljubavnoj sreci. Ljubavna bol pise pesme. Kako opisati ljubav? Zato danas mogu samo da ga citam, citiram ili cutim. A ti ljubavi, sta radis i kakva ti je ova martovska nedelja? (11:15)
ON: Sveze probudjen posle sinosnje zurke osecam se prilicno istroseno. Uzeo sam MP3"yu set ROCK retrospektiva", pa se podsecam nekih stvari, dobrih stvari. *B* (11:21)
JA:Mogli smo i da se sretnemo u vremenu
ta livada na kojoj smo se sreli
ah maleni beskraj!
Vratimo se tamo.
Al' s ovom ljubavlju, ljubavi
nije svrseno i kao sto rodjenja
nije imala, ni smrti nema
ona je kao reka sto plovi
od usana do usana
i od predela do predela.

-XCII- Lj.S. P. NERUDA (18:15)
JA: Izgubili smo i taj suton
niko nas nocas nije video spojenih ruku
dok je modra noc padala na zemlju.
Vidio sam sa svog prozora
svecanost zalaska na dalekim bregovima.
Ponekad bi se kao novcic
uzario komadic sunca u mojim rukama.
Secah te se duse stegnute
i po toj tuzi ti me poznajes.
Gdje si tada bila?
S kojim ljudima?
Koje si reci govorila?
Zasto mi sva ta ljubav dolazi odjednom
kada sam tuzan i znam da si daleko?

-10. Ljubavni sonet - P.N. - (22:15)
ON: Ceo sam dan u blagoj nesvesti. Eto vidis sta ti je "mladost"? - jedna neprospavana noc i mogu na bolovanje (cajevi, antibiotici, + 38,2°C). Normalno - ceo dan sam prespavao. (22:34)
JA: Zao mi je, mozda se ne secas nasih reci? Izvini sto dosadjujem, zelim ti brzo ozdravljenje. Saljem pesmu koju sam sad napisala o nasem prvom danu uzajamne ljubavi. Laka ti noc i cuvaj se, ljubavi moja! (23:00)
ON: Ljubim te i cujemo se. (23:15)
JA: *CUTIMO*
Slavimo li ili smo porazeni?
Porazila nas najslavnija rec!
Dan cutanja za nju.
Nas nema, ona caruje.
Takve su reci, vole vlast
i cekaju svojih 5 minuta!

*R*
(23:30)
--------------------------------------------

Ljubavna priča

Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći
Napisati, na primer: Noć je osuta zvezdama i u daljini cvokoću zvezde.

Noćni vetar bludi po polju i peva...
Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći.

Voleo sam je, a ponekad i ona je volela mene.
U noćima kao što je ova, bila je u mom zagrljaju.

Toliko je puta poljubih pod beskrajnom kapom nebeskom.
Volela me je, a ponekad, voleo sam i ja nju.

Ko ne bi voleo te oči krupne i sigurne?
Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći
i misliti kako je nemam i kako je izgubih...

Slušam beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju
a stih pada na dušu kao na livadu rosa...

Šta mari što moja ljubav ne mogaše da je sačuva?
Noć je osuta zvezdama, a ona samnom nije.

To je sve. U daljini nečija pesma. U daljini...
Moja duša se ne miri s tim što sam je izgubio.

Kao da je žele privući, moje je oči traže
srce je moje traži, a ona samnom nije...

Ista je noć u kojoj se isto drveće belasa...
Mi nekadašnji, već nismo ono što besmo...

Već je ne volim sigurno, al` kako je voleh...
Moj glas je tražio vetar da bi joj do uha stigao...

Već je ne volim... sigurno, ali je i volim... možda.
U noćima kao što je ova, bila je u mom zagrljaju.

Moja se duša ne miri s tim da sam je izgubio
mada je ovo poslednji bol koji mi nanosi
i ovo poslednje reči koje joj upućujem...

Trenuci

Lagano umire onaj koji ne putuje
onaj koji ne cita,
onaj koji ne slusa muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji unistava vlastitu ljubav
onaj koji ne prihvata pomoc.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika
postavljajuci svaki dan ista ogranicenja
onaj koji ne menja rutinu
onaj koji se ne usudjuje odenuti u novu boju
i ne prica s onima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bezi od starosti
i njenog vrela emocija
onih koji daju sjaj ocima i napustenim srcima.

Lagano umire
onaj koji ne menja zivot kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi
onaj koji se ne zeli odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti
i koji ne ide za svojim snovima
onaj koji nece dozvoliti
nijednom u svom zivotu
da pobegne od smislenih saveta

Zivi danas!
Reskiraj danas!
Ucini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!

Pablo Neruda

21. ožu 2010.

time

time passes by with time

Sun is the only living witness of all time
everything behind us are traces
yesterday is bounded with time
it is past
it is experience
the good and the bad
history is the story of the past
we all write history
history is the history of wars
war was invented by cannibals
the past has two faces
the shame and the pride

let's be happy we're alive
just here and now
nothing will ever happen again
live today to the fullest
and let's dream
and let's love

tomorrow
the future
circle of nature
infinity
eternity
time

the Earth is place, space is time



Pierre-Auguste Renoir: Le Chapeau Epingle 1898


Marilyn Minter: Untitled 1990


Haegue Yang: Face outside of the mirror
2010 Seoul, Korea


vreme vremenom prodje

sunce je jedini zivi svedok svih vremena
sve iza nas su tragovi
juce je omedjeno vremenom
ono je proslo
ono je iskustvo
dobro i lose
istorija je prica o proslosti
svi mi pisemo istoriju
istorija je istorija ratova
rat su izmislili ljudozderi
proslost ima dva lica
stid i ponos

budimo srecni sto smo zivi
bas sada i ovde
nista se nece ponoviti
danas disimo punim plucima
i sanjajmo
i volimo

sutra
buducnost
kruzenje u prirodi
beskonacnost
vecnost
vreme

zemlja je mesto a svemir vreme

(21.3.2010.)

19. ožu 2010.

a-b

Budjenje na samoj portugalskoj granici. Čudno budjenje, svježinom i zelenilom, liči na jutra iz djetinjstva, kad nas je budio južni vjetar i huk vode i snijega koji se topi od miline. Španija je za nama ( o5 talas sjećanja odnekud iz najdaljeg djetinjstva u kome je ime te zemlje vezano za oblik i ukus pomorandže ), Portugal otvara zelenu kapiju kao za praznično jutro. Ivo Anrić: Portugal, zelena zemlja
----------------------
19.3.2003. sreda
----------------------
ON: Slusam album Angel's Breath - poslednji album od EKV ( tacnije EQV ). Ne znam jesi li imala prilike da ga cujes ( izasao u samo 500 primeraka ). Ocena ***** (od 5 ). (6:21)
JA: Budjenje: razne misli u kojima si i ti nasao svoje mesto. Pomislila sam na "Sanjao sam nocas da te imam." Volis li Z.P.? A pusis li? P.S. 44 pesme EKV. Ali Stefan - djak, bubnjar u skolskom bendu "Centralno grijanje" ima sve i vec mi je donio Šarla... P.S.2 Radi maturski rad kod mene "Prokleta avlija" I.A. P.S.3 DOBRO JUTRO! (6:45)
ON:Prestao sam da pusim pre 8 dana ( do tada pusio GAULOISES - plavi ). Kao klinac bio pevac poznate beogradske punk grupe "Hromi Daba", eto nesto lepse o meni. B. (6,48)
JA: Osetila sam neku nervozu - zvaci zvake... Cujemo se popodne, trk, u prosveti: od zvona do zvona. ZVONO - casopis u CG koji sam pokrenula i bila GIOU - 4 god... I jos svasta... Cao! (7:00)

ON: Kakav dan! - Odem na posao, a ono sve same budalastine - krenem ka kuci, a usput sretnem dva smaraca ( puni negativne energije ) koji me ubise u pojam - udjem u trolejbus, a ono nestane struje - odem u SKC da operem ruke dok cekam da dodje struja, a ono nestane u tom trenutku voda. KO ME KLEO, NIJE DANGUBIO! (14:39)
JA: U danu samoce evo poseta kolegice - likovnjaka. Tanja, nasa raja, sad cemo uz kafu raspravljati o: Van Gogu, Renoaru, Degasu, Matissu, Picassu... Hoce da vidi par mojih slika, koje su mi vratili oni sto sam ih ja poklonila pre rata. Sve je drugo izgorelo. Zivot nam vraca samo ono sto mi drugima dajemo. I. Andris P.S. Dugujes... zasto Portugal? (15:00)
ON: Portugal? - Pa tamo svi sede po nekim kafanama, piju vino, gledaju fudbal ( vise volim basket ) i deru se ko nenormalni. A najvise zato sto je to Brazil u Evropi! (21:15)
-----------------------
3.4.2003. četvrtak
-----------------------
JA: PRAIA DO VENTU ETERNU
Plaža Večnog Vetra od 3 metra
gruva, duva, muva
odakle ti na mojoj plaži
o vetre kaži, kaži
tu sam uvek bio
io, io, io, o, o, o
večnost uhvatio
izmedju mora i neba nema 'leba
tu večnost spava
vetar plažu čuva
gruva, duva, muva
tu sam oduvek bio
io, io, io, o, o, o
večnost uhvatio
plaža večnog vetra od 3 metra
(21:30)

govor

Smatram velikom slabošću i stvarno bih bio
potišten kada bih sve ovo što osećam
morao da ti objašnjavam hudim jezikom
čoveka: rečima sumnjivim, rovitim, razjedenim
i nekorisnim.
Postoje svakodnevne, sasvim obične stvari
koje su mnogima tajna.
“Najčvršća vrata su ona koja su širom otvorena
kaže jedan prastari zapis sa Tibeta.
Postoji govor koji će neko otkriti sutra, a
možda niko neće ni pokušavati da ga
otkrije. Ali ti ga već sada moraš obuhvatiti
mislima.
Jer to je jezik značenja, a ne dijalekt naziva.
Postoje kulture gestova, disanja ili vida.
Postoji vreme vremena i prostiranje prostora.
Postoji lepota lepote. Postoji istina istine
stvarnost stvarnog, volja volje i moć moći.
Postoji kretanje kretanja, razmišljanje razmišljanja
… postoji i ljubav ljubavi, sine moj.
Sve se ređe usuđujem da izgovaram reči, jer
uvek znače drugo nego što ja to želim.
Sve dalje su od govora i teško ih razabirem
u šumovima beskraja.
Tkivo tetovira na tkivo otiske nasleđa. Takvo
je moje ćutanje s tobom ove noći. Opnu po
opnu, ljisku po ljusku, sluz po sluz, zamor
među nama civilizacije protozoa, epohe
virusa, ćelije stena i vazduha, i ustavljena
koža vode i večnosti.
To je kao da se sporazumevamo u svim
vremenima, sada iz ovog trenutka, u kojem
smo se zadesili.
Pisem umesto tebe Snežani i Alisi. Šaljem
telegrame Pinokiju i Malom Princu. Javljam
se bar jednom dnevno telefonom
Galebu Džonatanu Livingstonu i Pepeljugi.
Ali ni reči odgovora. Znači da misle
na nas.
Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi
glasom govora.
Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem.

Mogućnosti

Staviš li težak teret na pleća, hodaćeš posrćući
celo jutro. Ako ga odbaciš, odlepršaćeš
stopalima.
Isto je tako i sa težinom saznavanja.

Gomila prolećnih paukova se grohotom smejala
dok je, nošena vetrom, slušala kinesku
poslovicu: »Samo strpljenje i vreme pretvaraju
dudovo lišće u svilu«.
Pa evo, rekoše oni, mi svakog trena možemo
isplesti toliko niti da prekrijemo nebo.

Kako objasniti prolećnim paucima da nije
važno plesti i ukrašavati vazduh lepotom
svoga tkanja? Važna je upotreba niti.
Još nisam nosio košulju od paukove svile.

Zato ja više verujem jednoj svilenoj bubi i
strpljivom Heraklitu koji misli da ljudi
ogromna znanja nalaze u malim svetovima
a zaborave traže u većem i zajedničkom.
I verujem Francuzima. List je čak iz Normandije.
Datum 1726: “I sitne kiše jedu velike puteve”.

Zašto se kaže: beskorisno i korisno? Zašto
se kaže: usplahireno i spokojno? Kao što
postoji ponašanje čoveka, sine moj,
tako postoji i ponašanje njegovih misli.

Rado bih nešto dodao Aristotelu. Recimo
da je rekao: »Mudrost je jedina nauka koja
se bavi mudrošću, a ne naukom”.
I onda bih ga i pod ovo potpisao, jer mi je
potrebna i takva razglednica: »Ljubav
je jedina umetnost koja se bavi ljubavlju
a ne umetnošću”.

Kjerkegor kaže: »Nema nikakvog Ovde i
Tamo. Postoji samo nekakvo Svuda i
Nigde«.
A stari dobri momak Ričard Bak dopisao je
ispod toga nešto potpuno suprotno.
Obojica su u pravu.

Ovako kaže Bak: »Kad bi nam prijateljstvo
zavisilo od vremena i zavisilo od prostora
savladavši ih, mi bismo upropastili naše
druženje.
Savladamo li prostor, ostaje samo Ovde.
Savladamo li vreme, ostaje samo Sada.
I zar ti se ne čini da ćemo se nas dvojica
na tom čudesnom putu između Sada i
Ovde ipak ponekad sretati?”

Sad shvataš, sine moj, da ću morati da ti
objasnim neke stvari.

Miroslav Antić

* * *
u 21. veku
reči se biju i seku
sve su vec isprobane
pojedene ili oglodane
bile su u svim pozama
izmerene u svim dozama
čekaju se neke nove
da se nova misao dozove
ipak ima i ovakvih šuga
da dozvole da im se reč ruga
(25.12.2001.)

17. ožu 2010.

reč

1
ne znam ko si, šta si, gde si
tamo gde su drugi kopali
rane krv suze
ovo je jedini način da me
lečis rečima...

2
imam puno reči za razmenu
leče li tebe kao mene
jedino što nije prazno
jedino što nije lažno
to je ova REČ

3
prodaješ li reči i pošto su
imaš li neku sivo-rozu
neprodatu, ostavljenu
pa zaboravljenu
tu mi daj

4
ti retko zoveš
ti se kasno javljaš
ali postojiš
ako čuješ krik u ponoć
to zoveš samoga sebe

5.
zovem sama sebe
bez rizika
bez očekivanja
to je najbolje
ali treba naći broj

6
našla sam broj koji voli reči
jer reči ne vole brojeve
i sada zovem sebe
i mučim sebe
i volim sebe
niko nije kriv
jer drugih nema

(februar 2003)

13. ožu 2010.

jonny

Kad su se sreli, 13.3.2004. eva i dzoni, odmah je pomislila na Deppa, pa na Štulića, ali on se predstavio kao wolker... i zaista je bilo tako... bili su jedno drugom strasna uteha, prave ljubavi su vec bile iza njih i nisu hteli... i nisu znali... da ce ih o5 spopasti 'stah od letenja' i zaista sto su bivali blizi to su vise bezali jedno od drugog... ljubav dolazi na razne nacine i odlazi isto tako...
-nemoj plakati, pomiricu te sa morem
-pokusavam da sklopim sliku izgleda 'vaseg' teatralno skidanje naocala pred slatki cin me uvek dodatno inspirise, s obzirom da nosis troje...
-odoh za vaskrs u hn, uzecu vino, ti ponesi sebe i olovku, inspiracija ce sama doci, ha?
-jednom me tata pitao znam li gde cu, ja sam rekao da znam gde necu, od tada o meni ne brine
- zblizila nas je tvoja odluka da pustis nekog kraj sebe, posle duze vremena, dusa tvoja je dala potvrdu, a more kao more... jos samo pecat staviti...
-dodje vreme da i ti osetis deo toga, a ne samo vrh pera svoga
-mislim da cu ostati u krevetu do rucka... ako budes dobra, mozes ostati sa mnom
-stalno imaj na umu sve ono zbog cega me iskreno zelis i ne dozvoli da te svakodnevnica omete u tome i jos nesto, ovakva razmisljanja ti daju osecaj zadovoljstva
-o5 se vratih ko zna odkuda
zgasla mi dusa u ocaj ljut
tuzan ko putnik proganjan svuda
pisem ti poslednji put
(bezeci od naseg 'usuda')
-zbog sonje i dunje kisa pada u ns
-joj treba mi odmor, trebas mi ti, da pricamo, da se mazimo, da se...
-cekam zoru, dolazi sa suncem, javi se, skini me sa vesala
-sve treba probati osim incesta i folklora
-gladna neznosti, topla, a istovremeno sveza, mazna, usamljena, draga... takva si ti
-utakmica kasni, za to vreme sam smislio 5 nacina da ugodimo jedno drugom kad dodjem
1. pijemo dobru kafu 2. lencarimo 3. lista seksi zelja 4. goli rucak 5. ?
-ljubav je ... kada znas... kada da pustis...
-odmori se i za mene... u bg je pakao... ocekuj me uskoro bar na 2 dana... uostalom videcemo...
-tesko je biti sam, od toga je samo teze kad su dvoje sami
-nas slucaj je jasan, mi samo ne trebamo da govorimo ono sto govorimo i samo treba da radimo ono sto ne radimo... zelim te
da liznas dane dost atakse ksatra rapr ob lemenci tanju
-mislim da sam te nocas sanjao, za zenu kao ti vredi se boriti, moras me nauciti kako?
-bezis to tvoj stil nije, ali ako zelis oprosteno ti je
Takav je bio Johnny

Bilo je

Dan ili noc
Mutno u glavi
Kad sam cekala njegov dan
Bila je moja noc
Pogledah u nebo
Djavola
Zvijezda nije bilo
Bilo je u glavi
Iskri
Vatre
O o o
Skloni me negdje od ovog stresa...
Pod krevet
Lezim
Bilo je tiho
Dremez
I svjezina
A onda prasak
Dan je
Cujem
Vika
Dobro
Nadji me
Kasno je
Ne mogu da se pokrenem
Mutno u glavi
Odlazi
Bilo je
Kasno
[septembar 2004.]



BILO JE


POLJUBI ME


BONEY M

sretan sam što osjećam
da nisam kao drugi
ne zatupljuju me medijima
u podsmijehu sam prvi
smrdi mi iz ustiju
znoje mi se noge
oči su mi pivske boce
sačuvaj me bože
poljubi me
ravno u dupe
strahovi su konjukturni
od njih se dobro živi
ne primajte nikoga u svoja kola
komunicirajte telefonom
ugradite duple brave u stan
konzumirajte diskretno šarm
nek' vječno živi vaša ljubav
svijet je izvan vas
poljubi me
poljubi me
ravno u dupe
gospodo jedite sendviče
i ispijajte piva
još uvijek vam dobro stoji
u vama je perspektiva
ljubitelji dosade
udružite snage
kupališna sezona počinje
idite na more oceane
i čuvajte se ajkula
motrite na ljude
(ovo su nesigurna vremena
miki ostani kod kuće)
to bi bilo sve za sad od mene,
adios!
jack sparrow
azra

12. ožu 2010.

odlazak

Zoran Đinđić ( rođen 1. avgusta 1952. u Bosanskom Šamcu, ubijen 12. marta 2003. u Beogradu) je bio srpski političar i državnik, doktor filozofije po obrazovanju, jedan od osnivača i dugogodišnji predsednik Demokratske stranke, predsednik Vlade Republike Srbije (2001-2003) i gradonačelnik Beograda (1997).
Đinđić je ubijen u Beogradu na stepeništu zgrade sedišta Vlade Srbije 12. marta 2000. u 12:23. Pogođen je jednom u grudi, metkom koji je probio njegovo srce i ubio ga skoro trenutno. Brzo je odveden u bolnicu gde je primenjen odgovarajuć postupak, ali je njegova smrt, ipak, proglašena jedan čas kasnije.

12.3.2003. sreda
---------------------
JA: Odavno sam pobegla u reci. Knjiga u vodi. Slika u vatri. Na usnama reci mogu teci, a u telu bez koze dusa gorit moze. Medju kakvim si ti svetom? Medj kakvim recima? P. S. Zato ne znam ni pitanja, ni odgovore. Danas jedno, sutra srugo. NIŠTA NE PITAJ! (14:35)
ON: Danas je Srbija u zalosti. Na ulicama se cuje samo tisina.(19:59)
ON: Dobro znas svaku rec, svaki znak, kako najlakse, najbrze, najsladje reci - odlazim. Rastemo, pazimo, slucajno gazimo, tvoje najblaze usne kazu - odlazim. ANESTEZIJA......... (21:42)
JA: Treba cutati i cekati u tami jer sve sto vise govorimo, sve smo vise sami. P. S. Moze li 1 pitanje? (21:55)
ON: Naravno! (22:22)
JA: Dan je dug. Hajde, B..., budi drug, pa okreni jedan krug unazad planetu... Ipak pitam, za koju si temu? (II razred, opis licnosti) 1. U njemu-njoj sam se trazio/la 2. Srodne duse 3. tvoj predlog 4. djacki izbor P. S. Pisem pesmu broj... (22:25)
ON: 1 i 2 - ako sam dobro razumeo o cemu se radi. (22:51)
JA: Mislila sam da mi pomognes u izboru teme pismenog rada za sutra. No, izabracu je izmedju 1 i 2. Ne osvrci se. Velika se tajna iza tebe odigrava... (23:20)
ON: Sta ti fali od EKV-a? Ako hoces mogu da ti snimim i posaljem. Imam sve. P. S. Umor je duboko u meni, riba u vodi, podrum u kuci - umor je na rubu usne. Rec upucena... (23:29)
JA: Krace je nabrojati sta imam. Hvala ti, ali donijece mi ucenik koji sve ima, pa cu presnimiti. Od ovih koje imam najvise volim ZEMLJU! (23:40)
15.3.2003.
--------------
ODLAZAK

Mart - ozujak, vetar - kosava.
Sta se to desava?
Ja nisam osetljiva na lepotu - tek kad nestane.
Ja ne znam sta je dobrota - dok me ne udare.
Odlaze ljudi. Ostaju ludi...
Gde je premenada sada?
Ko se dici mladu glavu, posejati mladu travu?
I zasto?
Od Gavrila do Zorana zemlja je srozana.
Mart - ozujak, vetar - kosava.
Zasto se desava?
(16.3.03. B.od R.)
(14:00)

9. ožu 2010.

susret

9.3.2003. nedelja
----------------------

JA: Ja sam decak iz vode, imam trag ispod leve miske, na tvoje usne boje mesa, pusticu kap svoje vode. Aj - aj - aj - aj - aj! (11:05)
ON: Katarina II, EKATARINA Velika, S Vetrom uz Lice, LJUBAV, Samo par godina ZA NAS, NEKO NAS POSMATRA, DUM -DUM, ANGEL'S BREATH, PAKET ARANZMAN... (11:22)
JA: Ako imas reci pesme "Sarajevo", molim te napisi! (11:42)
ON: Sarajevo - kristalna secanja, Sarajevo od blata i snega, otvori mi inje sa ociju i cela izadji, izadji iz mene, izadji iz mene. Pusti da oci vide jos ovaj put, pusti da usi cuju jos... (12:14)
ON: Bilo gde da krenem o tebi sanjam, putevi me svi tebi vode - gledam s nekom ceznjom sva svetla tvoja SARAJEVO ljubavi moja! (odgovara li ova pesma)? (16:26)
JA: Bila i ostala himna Sarajeva, ali nije moj muzicki ukus. ROK, ROK, ROK! Indexi, Leb i sol, Azra i EKV, EKV, EKV!!! (16:42)
ON: Ja bih uz to dodao Haustor, Disciplinu kicme, Partibrejkerse, Videosex. Od novijih DARKWOOD DUB... Od ostalog sto nije rok: A. Dedic, R. Serbedzija, B. Miljkovic...( 16:51)
JA: SVE TO I JOS: Film, Idoli, Zabranjeno pusenje, Rambo, D. Cukic. Ali ove 3 svetinje na kraju + Andric! "Ubi me prejaka rec!!!" (17:20)
ON: Treba li dodati - YOY Division, Sister of Mersy, The Cult, Bauhaus, Pixies, Sonic Youth (posebno album GOO) Siuxie & THE Baushees, COCTOE TWINS...
JA: Znam, ali moj ukus je i tu Rock klasika: DOORS, ROLINGSTONSI, a od novijih... Incubus, System of Down, Muse, Depeche Mode, The White Stripes, The Hives...
ON: Reci mi nesto o sebi, deluje mi kao da se znamo citavo stolece - a opet cini mi se da se dobro ne poznajeno!
JA: Povratak u SA, trazenje sebe u nepoznatom i pre rata i sad u poznatom-izgubljenom. Umetnost opredelenje i nacin opstanka - citam, pisem, slusam, gledam. A ti, srodna duso? (18:10)
ON: Srodna dusa - cita, slika, bavi se kaliografijom, dizajnom, nekada firmo-pisanjem - sada dizajniranjem zuba, stvaranjem pomalo, vajarstvom i uzivanjem u svemu tome... (18:15)
JA: Hvala EKV-u sto smo se sreli! Pisem pesme, price, novinarstvo, slikarstvo, fotografija, sve odnio rat, pa iznova. Za sad: sveska, olovka i koleno... GRAD? (18:30)

ON: STA GRAD? (18:35)
JA: Ja sam u Sarajevu, a ti? (18:40)
ON: 011 - BEOGRAD!!!
JA: Lepo, srodna duso ako imamo jos sta razmeniti, a vidim da imamo - do javljanja, pozdrav od R...!!! (18:50)
ON: Da li je R... pravo ime ili nadimak? Pa dobro, drago mi je. B...! (18: 51)
JA: R... i nadimak i stvaralacko, a B... - B....... zar ne? Nogu li slati i svoje stihove ili je ovo bilo dosta? Ja sam uvek tragala za novim, a sad trazim staro - dobro, vecno... (19:05)
ON: Kako da ne - uvek se obradujem kad vidim tvoj broj na ekranu i uvek pomislim isto - najzad pismo od tebe. (19, 14)
JA: Stare su izgorele, novih preko 1000... evo 1 otkucana u NOKII - poseban stih sam stvorila za mob. Nije nesto, ali za pozdrav! "Idemo!" (19: 25)
JA: Gde si sad?
Krije te banatska ravnica
nasa je ljubav prava skica
sto u srcu treba da nose ljudi
da poprave ovaj svet ludi
mi se nismo slucajno sreli
pre nas su mnogi cvetovi uveli
mi cemo plemenite loze brati
po nama ce ljudi neznost zvati
Gde si sad? (19:30)
JA: PONOCNI ZMAJU (i kao da je bilo nekad) tj. B..., ona pesma nije moj stil, nasla se... ali moram da kazem da u Gimnaziji gde radim kao prof. knjiz. sa djacima citam i EKV, a posle Miljkovica - cutimo. Laka noc! "Putujemo recima i razmisljamo koracima, ti i ja!" (22:10)
ON: Nisam te pitao koje si godiste, tj. kad si rodjena i "svetla se pale i tinja zelja u meni - jos uvek ti djavoli vire iz rukava i svaki nokat krije otrov ljubavi!" (22:10)
JA: Dame se ne pitaju za godine: dovoljno i malo, u najboljim! A ti? (22: 20)
ON: Pretpostavljam da sam malo stariji od tebe, mozda 2-3 godine. Da, naravno da znam da se dame ne pitaju za godine - ali eto, desava se. Izgleda da suvise pitam. (22:30)
JA: Mislila sam da sam mozda ja starija, bioloski, ali to nije bitno - to sam htela reci. Inace ne pitas suvise, naprotiv, ja dosadjujem. Cujemo se... "Neces moci da stignes ove godine porozne, ali nemoj da brines, ponos ostaje..." (22:40)

22.3. subota
-------------
NASE PESME
(Milanu Mladenoviću)

On nam je u dusama
On bi se ljutio da nisi PORED MENE
a pevao, pevao, pevao
VOLI_NE VOLI, VOLI_NE VOLI
TONEMO ZAJEDNO 7 DANA na dno njegovog bunara
Pijemo reci od vode
JA ZNAM da TREBA DA SE CISTI
ZABRANJUJEM!! BEZIMO U MRAK!
ZID! ANESTEZIJA! ZEMLJA!
On nam je u dusama...
(B. od R.)(9:30)