pisala sam ih u svesku kao dnevnik
i citala poznata i romanticna
secam se, pisma nepoznate zene
romanticne knjige iz rane mladosti
obilezle su moju prirodu
pisma su postala deo najtananije biti moje duse
izmisljena pisma
onda je rat izmislio stvarna pisma
imam ih punu kutiju za cipele
taj povratak pisma i potrebe za takvom vezom
vratile su me prvobitnoj romanticnoj potrebi za pismima
ona prva su izgorela
ona stvarna su bila ratna
i ja sam ponovo pocela da zamisljam
uto su se pojavili mob. telefoni i net
i nova komunikacija
o5 su reci pocele da se salju i primaju
i tako sam i ja dobila jedno pismo
zapravo odgovor na moje
31.10.2003.
*Sta reci, a ne slagati?
I... kako poceti ovo pismo upuceno negde tamo daleko. Dok ovo pisem razmisljam koje fotografije da posaljem, jer nema neke narocite akcije na njima. Svuda je Dorian Gray. Uporedjivao sam one od pre 10 i 15 godina, i ustanovio da nema neke razlike. Strasno.
Ako ne znas cirilicu, daj nekom da ti desifruje. Jer ja latinicu ne pisem iz principa, a i zasto bi.
No, nema veze. Zelim da ti posaljem jednu kratku pricu, sto cu upravo uciniti i napisati. Dakle...
"Negde na obali juznih mora, gde su zvezde najdalje od svojih slika - putnici s nekog broda pojeli su ogromnu kornjacu. Posle pet stotina godina njenu ljusturu nasao je na istoj obali neki mornar i sklonio se u nju da prenoci. Ujutru, ispavan i veseo proturio je kroz otvore oklopa ruke, noge i glavu i spustio se u more u toj igri sa samim sobom. Kornjacin oklop posle pola milenijuma opet odzvanja od udara jednog srca i opet ume da pliva."
Tako tvoje srce odzvanja u meni.
*Tako moj veliki prijatelj Sale pocinje svaku recenicu kad ga more misli o tome kako poceti nesto. Evo sad i ja. Tvoj B.
"I ovo moram da kažem...
Bilo je zatim jedno vreme... Sam ne znam da li da o tom govorim, da li je to uopšte mogućno recima kazati! Da, bilo je jedno vreme kad sam očekivao njeno pismo. To izgleda neverovatno i potpuno besmisleno. I jeste. Pa ipak je bilo tako. Kao u snu.
Od bezbrojnih vidova pod kojima se javljala, varala moja čula, mutila moju misao i - iščezavala, samo je taj još nedostajao! Ali ni on nije mogao izostati i, zaista, nije izostao. Kad se javila u meni ta iluzija, i ikako se ustalila? To ne znam. Kad sam postavio sebi prvi put to pitanje, ja sam video samo toliko da već odavno očekujem njeno pismo, da očekujem samo to, u svakom trenutku dana i noći, na javi i u snu. A u isto vreme sam u svakom od tih trenutaka znao da neće doći, da ne može doći.
Kome se nije dešavalo, i kome se ne dešava da, na povratku, stupajući u polumračno predsoblje svoga stana, baci nemiran pogled put stolića na kojem pismonoša ostavlja poštu? Jer, mnogi od nas je mnogo puta mislio o nepoznatom ili zaboravljenom prijatelju u daljini i njegovom neočekivanom pismu sa dobrim, srdačnim porukama koje bi mogle uneti više smisla i svetlosti u naš život. To je jedna od onih neodređenih ljudskih želja-nada koje mnogog od nas prate godinama i koje se ne ostvaruju nikad, samo čine život podnošljiivijim. Ali u ovom slučaju ja sam mislio o tom kao o stvarnom pismu određene ličnosti, sa određenom sadržinom."
Ivo Andric "Jelena, zena koje nema"
Mogu biti gadno strpljiv,
čekati do zauvijek,
ako to te čini sretnom,hodam poput kornjače
Namamljeni smo na svjetlo
tko glumi sunce ispred nas
kao da smo jedno tijelo
još ti čujem srca bat
Gdje se dajem sav
gdje me imaš svog
gdje se krije san
san u oku kornjače
Sanjam da mi skupljaš srećo,
svaki dio slomljenog
spustiš me na svoje grudi
gdje te ljubim slobodno
jer oduvijek te tražim
tebe
ti što me učiš plakati
zato brani se kad dođem
želim te zaslužiti
Gdje se dajem sav
gdje me imaš svog
gdje se krije san
san u oku kornjače
možeš li me vidjeti u licu onog s kojim živiš
možeš li me pronaći u sebi...
Gdje se dajem sav...
Gdje je to,gdje smo mi
sve su priče suvišne
Prodat ću za dodir tebe,
sjećanje u bescijenje
URBAN
The Letters
You never liked to get
The letters that I sent.
But now you've got the gist
Of what my letters meant.
You're reading them again,
The ones you didn't burn.
You press them to your lips,
My pages of concern.
I said there'd been a flood.
I said there's nothing left.
I hoped that you would come.
I gave you my address.
Your story was so long,
The plot was so intense,
It took you years to cross
The lines of self-defense.
The wounded forms appear:
The loss, the full extent;
And simple kindness here,
The solitude of strength.
You walk into my room.
You stand there at my desk,
Begin your letter to
The one who's coming next.
****************
Pisma
Nisi nikad voljela da primas
pisma koja sam ti slao.
Ali sad si shvatila svega srz
sta sam ti sa njima dao.
Ponovo ih citas sada,
ona koja nisi spalila
Pritiskas ih svojim usnama
moje zelje po listovima
Rekao sam da ce potop biti
Rekao sam da nece nista ostati.
Da ces doci, to sam se nadao
I adresu svoju sam ti dao
Tvoja prica tako dugacka
Fabula tako jaka
Trebale su ti duge godine
preci te linije samoodbrane
Pojavljuju se forme ranjene
Gubitak, skroz do kraja
I samo proste njeznosti,
Snaga usamljenosti.
U moju sobu lagano udjes
Pored mog stola stanes
I pocinjes pismo onome
koji dolazi poslije mene.
Leonard Cohen
