još 5 dana

Bice skoro propast sveta 1968
Opis filma: U jednom vojvodjanskom selu kafedzija je u svadji sa svinjarem. Da bi mu se osvetio, kafedzija sa drugovima nagovori polupijanog svinjara da se ozeni seoskom ludom. U medjuvremenu, u selo dolazi mlada uciteljica u koju se svinjar zaljubi. Misleci da mu zena sada smeta, on je ubije. Njegov otac primi krivicu na sebe, ali vremenom, seljaci otkriju pravog ubicu, namame ga u zvonik, vezu ga medju zvona i svinjar umre rastrgnut.
Rezija: Aleksandar Petrovic
Uloge: Eva Ras, Annie Girardot, Ivan Paluch, Mija Aleksic, Dragomir Gidra Bojanic
-----
It Rains in My Village (Serbian: Biće skoro propast sveta or literal translation "The End of the World Is Nigh") is a 1968 Yugoslavian film by Serbian director Aleksandar Petrović.
Plot
A mentally challenged girl is defended by a young man who takes care of pigs. He gets into a fight with the local saloon keeper, prompting the man to get the boy drunk and bribe a priest into marrying the boy to the unfortunate girl. A female teacher arrives in town to teach women how to paint. She uses the young boy as a model and then as a toy for her pleasure. The teacher subsequently takes another lover and abandons the young man, claiming that she was unaware of his marriage. The young boy eventually kills his wife, but his father takes the blame for the crime and confesses his sins before he dies in prison. As a conclusion to this sad movie, the townspeople punish the young boy for what he has done.
Cast
Annie Girardot, Ivan Palúch, Eva Ras, Dragomir "Gidra" Bojanić, Mija Aleksić

još 7 dana

Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT 1967
Režija: Dušana Makavejeva.
Svrstava se u kategoriju filmova crnog talasa. Obiluje metaforama i asocijacijama na društvo koje je samo naizgled zdravo, zbog čega je bio u nemilosti tadašnje vlasti. Stekao je veliku popularnost u zemlji i svetu. Ostala je čuvena scena sa nagom Evom Ras i crnom mačkom.
U filmu igraju: Eva Ras, Slobodan Aligrudić, Ružica Sokić...
-------
Sex, crime, science, art, nationalist politics--these all return in some form in Makavejev's 1967 feature, Love Affair, or the Case of the Missing Switchboard Operator. Once again working with a mish-mash of documentary footage and fictional narrative, Makavejev establishes an alternating formalist structure for the film. It opens with a real-life sexologist, Dr. Aleksandar Kostić, lecturing about man's fundamental needs before introducing us to Izabela (Eva Ras) and her friend (Ruzica Sokić), two switchboard operators out on the prowl for a good time. They meet a Turkish man named Ahmed (Slobodan Aligrudić), a sanitation expert, who takes Izabela home. So begins a long, loving relationship, both tender and sensual, which plays out while trading off with more educational interludes, all of which connect to the main narrative in some way. Izabela playing patriotic music is followed by footage of a real political rally, or a scene of her baking leads to a lecture about the physiology of chicken eggs. (The close-ups of Eva Ras breaking an egg into flour are later echoed in WR.)

Svetski dan hrane

16. oktobar je Svetski dan hrane.
Alarmantan podatak svetske zdravstvene organizacije:

U SVETU JE GLADNO PREKO 850 MILIJONA LJUDI!

Svetski dan hrane, proglašen je 1979. godine u znak obeležavanja dana osnivanja FAO-a - Organizacije za hranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim narodima na dan 16. oktobra 1945. godine. Uprkos naporima WHO-a i FAO-a da se pokuša smanjiti broj pothranjenih kao i broj oboljelih ljudi od posledica pothranjenosti, prema službenim podacima FAO-a ipak je gladno preko 850 milijona ljudi. Ukoliko se hitno ne preduzmu odredjene mere, situacija bi se mogla pogoršati, a najcrnje su prognoze za sledećih par desetljeća!!! Na drugoj strani milioni su i pretilih zbog prekomernog konzumiranja nezdrave hrane i vodjenja nezdravog zivota.





Audrey Hepburn (4 May 1929 – 20 January 1993)British actress and humanitarian.
Her war-time experiences inspired her passion for humanitarian work, and although she had worked for UNICEF since the 1950s, during her later life she dedicated much of her time and energy to the organization. From 1988 until 1992, she worked in some of the most profoundly disadvantaged communities of Africa, South America and Asia. In 1992, Hepburn was awarded the Presidential Medal of Freedom in recognition of her work as a UNICEF Goodwill Ambassador. In 1999, she was ranked as the third greatest female star of all time by the American Film Institute.

Praznik u Oktobru

Po mnogima najlepsa zena na svetu bila je Odri Hepbern (engl. Audrey Hepburn) engleska glumica i model, rođena 4. maja 1929. u Briselu (Belgija), a preminula 20. januara 1993. godine u Tolokenazu (Švajcarska). Njeno puno ime bilo je Eda Ketlin Van Hemstra Hepbern-Ruston.

Bice skoro propast sveta

Prijateljstvo
Uvek govorim da Njegoševa izreka: „Na muci se poznaju junaci", ne sme da se primenjuje na prijateljstvo. Prijatelji nam nisu potrebni isključivo u tragičnim trenucima, naprotiv, oni treba da nam ulepšavaju ubitačnu dosadu uvek istog ritma svakodnevice. Zašto bi, recimo, moja majka morala da umre da bi se moji prijatelji okupili, zar ne bi bilo lepše da mi nenajavljeni banu u kuću kad već ionako prolaze tuda?

Ljubav

Ljubav je precenjena u prošlim vremenima i neki se i danas drže starih pravila, da pate, na primer. Prava mera ljubavi je da sebe volite nesebično, da ništa sebi ne zakidate, da sve praštate sebi. Najvažnije je da ne gajite neuzvraćenu ljubav, jer zašto biste voleli nekoga ko vas ne voli? Prošla su vremena „ko tebe kamenom..."

Putovanja

Nikada nisam volela da putujem. Ja sam biljka koja je pustila koren ovde i voli sa ove tačke da posmatra deo sveta koji se ovde vidi, ali do tančina, i zbog toga mi treba ceo život da bih videla sve pojedinosti, zato je poneko drvo dugovečno, masline žive i više stotinu godina da bi zadovoljile svoju radoznalost. A kad putujem, uvek uvidim da se moj svet ne razlikuje od njihovog. Ceo svet je - ovaj svet, svuda istovetan.

Knjige

Puna mi je kuća nepročitanih knjiga, to je upravo dokaz da mnogo čitam, ali oči uvek žele više nego što mogu i na javi i u snu.

Inspiracija

Inspiracija je precenjena i lažni je termin. Sama insipracija ne znači ništa bez delanja. Inspiracija je kod mene samo početni udarac. Na primer, čitala sam dela Prima Levija, čitala sam ih godinama, a tek onda jednog dana shvatila da tvrdi: „Bilo je Holokausta, dakle nema Boga." To me je podsetilo na mog oca koji je preživeo Dahau, a budući da je bio pobožni Jevrejin, on je iz toga zaključio, nasuprot Primu Leviju, da Boga ima, jer je njemu dao ulogu žrtve a ne SS oficira ili Hitlera, i tako sam tri godine pisala roman „Divlji jaganjci", zaboravivši potpuno na Prima Levija, to jest na početni udarac, inspiraciju. Tek kad sam završila, setila sam se početka.

Nada

Nada je kao i ljubav, pobeda iluzije nad razumom. Razum kazuje da toga nema, ali naša želja ne odustaje, istrajno se pomoću nade bori za ostvarenje svojih ciljeva.

Vera

Vera je žensko ime lepih, ljupkih, ali varljivih, nevernih žena.

Država

Državu čini skup ljudi koji su izabrali određeni prostor gde se množe, glože, žive i umiru da bi na kraju ostavili svoje kosti za buduća vremena, kao dokaz da su postojali na planeti Zemlji. A vladari državu mogu da zagade ako zaborave da su i oni deo tog skupa ljudi.

Nagrade

Nagrade služe za utehu onima koji mnogo rade, jer iza svake nagrade stoji hiljadu neuspeha, poraza, poniženja.

Novac

Novac nije ništa, a sve se može kupiti njime. U vreme tranzicije i život se prodaje za novac. Ako ga nemate, ne možete se lečiti ni od malih bolesti koje vam isto mogu doći glave kao i velike. Stara izreka: „Sve što je za novac - jeftino je" više ne važi jer u naše vreme tajkuni i ljubav i moć i pamet mogu da kupe i očigledno i kupuju. Sve što imamo prodajemo im da bismo i mi preživeli. Sve pripada njima, a mi možemo slobodno da ih posmatramo ako nam je to zanimljivo ili da okrenemo glavu i umremo od gladi. Izbor je naš i na javi i u snu.


- uz -
*prvi dan jeseni
**Eva Ras na farmi
***Citanje njenog romana "U raj sa Evom"

Milo moje

Nikad više, milo moje, nikad više!
Nikad više onog leta
nema zašto cvet da cveta.
Umrle su oči tvoje
nikad više, gotovo je!

Plakati neću ja, milo moje!
Oko je prazno i slepo.
Sad jeste, zlo je, sve svršeno je
a bilo nam je, bilo nam je lepo!

Sve je prošlo, milo moje, sve je prošlo!
Ničeg nema, sve se gasi
nestali su oni glasi.
Umrle su reči tvoje
sve je prošlo za nas dvoje.

Plakati neću ja, milo moje!
Oko je prazno i slepo.
Sad jeste, zlo je, sve svršeno je
a bilo nam je, bilo nam je lepo!

Otišlo je, milo moje, otišlo je!
Moja prazna ruka vene
nema tebe pored mene.
Umrlo je srce tvoje
gotovo je, otišlo je!

Bisera Venetanlić 1973.

o5 o fotografiji

Kate Moss, Marrakech, 1993


Monkey With Gun, New York, 1992


Alfred Hitchcock, Los Angeles, 1973


David Bowie, New York, 1996


Mick Jagger, Los Angeles, 1992


Naomi Campbell, Palm Springs, 1989


Gabrielle Reece, Paris, 1989


Cecilia Chancellor, London, 1984

PHOTO: Albert Watson
Albert Watson (born 1942) is a photographer well known for his fashion, celebrity and art photography, and whose work is featured in galleries and museums worldwide. He has shot over 200 covers of Vogue around the world and 40 covers of Rolling Stone magazine since the mid-1970s and shot many photos of famous rapper Tupac Shakur. Photo District News named Watson one of the 20 most influential photographers of all time, along with Richard Avedon and Irving Penn, among others. Watson has won numerous honors, including a Lucie Award, a Grammy Award, and three ANDY Awards.

o5 o filmu

Još jedan krug: Francuska - Amerika - Francuska - Amerika...


Brigitte Bardot
St. Tropez, Juillet 1958


Brigitte Bardot, Côte d' Armor
Bretagne 1969


Jane Fonda et Michael Caine Baton Rouge
Louisiane, USA, Août 1966


Jane Fonda, Baton Rouge
Louisiane, USA, Août 1966

PHOTO: Claude Azoulay
(France)

o5 o doručku

Audrey Hepburn: Breakfast at Tiffany's (1961)

Naučnici tvrde da prvi obrok u danu programira naš metabolizam. Ako se u rano ujutro počastimo masnim i slasnim engleskim doručkom, ostatak dana ćemo brže da razgradjujemo masnoće.
Slanina, kobasice, jaja i grah jedan su od najzdravijih obroka za početak dana.
Naučnici veruju da doručak programira naš metabolizam i priprema ga za ostatak dana, tako da mastan obrok ujutro pomaže telu da lakše razbija masnoće u toku dana.
Za razliku od masne hrane, ugljikohidratima bogata hrana priprema telo samo za razgradnju ugljikohidrata; piše u studiji objavljenoj u časopisu International Journal of Obesity.



"Prvi obrok u danu programira vaš metabolizam za ostatak dana. Naša studija je pokazala da ako za doručak uzmete obrok bogat ugljikohidratima, ostatak dana ćete energiju koristiti isključivo iz ugljikohidrata, no ako doručkujete obrok bogat mastima, vaš će metabolizam da iskorištava energiju iz masnoća i ugljikohidrata", tvrdi dr. Martin Young sa Univerziteta Alabama u Birminghamu.
Tim koji je radio na ovom istraživanju tvrdi da definitivno ima istine u narodnoj poslovici Doručkuj kao car, ručaj kao kralj i večeraj kao siromah, te da se u njoj možda krije temelj zdrave ishrane i zdravog tela.
Naučnici su tokom studije proučavali kako konzumiranje različite hrane u različito doba dana utiče na probavu i metabolizam.
Ako želite uzimati sve vrste hrane i namirnica, hranu s većim sastojkom masnoća uzimajte za doručak.

o5 o erotici

Mlada glumica se proslavila ulogom Hermione u filmovima o malom čarobnjaku Harryu Potteru, a sad je snimila i jedan seksi editorijal za časopis. Emma Watson (19) osim snimanja filmova o malom čarobnjaku u poslednje vreme bavi se i snimanjem editorijala i reklamnih kampanja. Nedavno je za modnu kuću 'Burberry' s bratom snimila reklamu. Osim što saradjuje s poznatim modnim kućama koje se utrkuju kako bi je učinili svojim zaštitnim licem, Ema je snimila i seksi editorijal za časopis 'Vs'. Do sada je zaradila puno, a u svetu filma je od 2001. godine. Crvenokosa Ema htela je da osim svoje simpatične strane istakne i seksepilnu.

o romi

Will McBride

Romy Schneider

The reportages of Will McBride, born 1931 in St. Louis, USA, were a scandal in postwar Germany; but it was them that made him famous in the 50ies and 60ies. The portrait of his pregnant wife Barbara in profile, the photographic documentation of the birth of his son as well as the book of sexual education "Show Me!" are only a few examples.

In 1964 he portrayed the actress Romy Schneider, then aged 25, for the magazine "twen" in Paris. The extraordinarily sensual portraits were long forgotten until Mc Bride rediscovered them in 2002.

Romy Schneider, born 1938 in Vienna, lived a turbulent life, affected by strokes of fate. With 20 she met the love of her life, Alain Delon. After 5 years of living together, only a few months before the photo session with Will McBride, he left her for another woman.

As the child of two actors, Romy was raised by her grandmother and later on visited a boarding school. She was married twice - both marriages got divorced. Her son David-Christopher died, aged 14, in an accident in 1981. Only 10 months after this tragic loss, Romy Schneider died on the 29th May 1982 in Paris by heart failure. She left her 5 years old daughter Sarah.

On a day in autumn in 1964 in Paris, Will Mc Bride found Romy Schneider in an extraordinary condition: The pain about the separation from Alain Delon, Romy's disorientation and desperation, but also her zest for action and the immense pleasure in flirting with the camera resulted in manifold portraits. They show a sensual, erotic, lascivious, but also sad, fragile and absent Romy.
Will McBride empathetically captured the personality of such a multi-faceted young artist like Romy Schneider was on this afternoon.

o pismu

Alice In Wonderland Movie 2010
(Mia Wasikowska as Alice, Johnny Depp as the Mad Hatter)

Stiglo je pismo i odmah sam pomislila da je od tebe. Najpre sam pomislila da ono istovremeno i nije od tebe, ali čim sam ga otvorila, odmah sam pomislila da je od tebe, a prije toga sam mislio da ono nije od tebe. Drago mi je što si se odavno oženio, jer kad se čovek oženi onom kojom se želi da oženi, znači da je postigao ono sto je hteo. Jučer sam primila tvoje pismo i odmah pomislila da je to pismo od tebe, ali sam zatim pomislila da po svoj prilici nije od tebe, no kad sam ga otvorila, videla sam da je - baš od tebe. Jako je lepo od tebe što si mi napisao pismo. Najpre mi nisi pisao, a zatim si mi odjednom napisao pismo, iako si mi i ranije, do vremena kad mi nisi pisao, pisao. Odmah sam, primivši tvoje pismo, zaključila da je ono od tebe i jako mi je drago što si se već oženio. A to, kad čovek poželi da se oženi, tada se, po svaku cenu, i treba da oženi. Zato je meni veoma drago što si se ti naposletku oženio upravo onom kojom si hteo da se oženiš. I baš si dobro učinio što si mi napisao pismo. Obradovala sam se kad sam ugledala tvoje pismo. Čak sam pomislila da je od tebe. Istina, dok sam ga otvarala, prošlo mi je kroz glavu da nije od tebe, ali sam zatim, usprkos tome, zaključila da je od tebe. Hvala što si mi pisao. Zavaljujem ti na tome i veoma mi je drago zbog tebe. Ti možda ne pogadjaš zašto mi je toliko drago zbog tebe, ali ja ću ti odmah reći zašto mi je drago zbog tebe. Drago mi je zato što si se oženio, i to upravo onom kojom si hteo da se oženiš. A to je, znaš, vrlo lepo oženiti se upravo onom kojom se želiš da oženiš, zato što tada upravo i postižes ono što si hteo. Eto, upravo zato mi je tako drago zbog tebe. A takodje mi je drago i zato što si mi napisao pismo. Ja sam jos izdaleka zaključila da je pismo od tebe, ali kad sam ga uzela u ruke, pomislila sam: 'a zamisli da nije od tebe?' I zatim sam mislila: 'ma ne, naravno da je od njega.' Otvarala sam pismo i sve vreme mislila: 'je li ili nije od tebe? Je li od tebe ili nije od tebe?' I kad sam ga otvorila, videla sam da je od tebe. Jako sam se obradovala i odlučila da i ja tebi napišem pismo. Imam toliko toga da ti kažem, ali doslovno nemam vremena. Ono što sam stigla, napisala sam ti u ovom pismu, a o ostalom ću da ti pišem kasnije, jer za to sad uopšte nemam vremena. U krajnjoj liniji, dobro je što si ti meni napisao pismo. Sada znam da si se već odavno oženio. Iz prethodnih pisama znala sam da si se oženio, a danas sam o5 videla - istina je da si se oženio. I meni je veoma drago što si se oženio i napisao mi pismo. Odmah, nakon što sam ugledala tvoje pismo, istog sam trena zaključila da si se ponovo o5oženio. Ali, mislim, to je lepo što si se o5 ponovo oženio i napisao mi o tome pismo...
Da si mi stvarno poslao pismo, bar bi znala da li si se stvarno o5 oženio!?

o kuhinji

obična pitanja su uvek najteža, kao naprimer, šta je to kuhinja? niko ne zna odgovor, ustvari, znamo ih više, ali ne znamo onaj jedan, jedini i pravi ako ga ima, od mogućih da je kuhinja prostorija, način spremanja hrane, do onih da je to umetnost, pa čak kultura pojedinca i naroda takodje...
pre svega kuhinja je naša nasušna potreba, a potom znatno više od toga: etnologija, obred, druženje, svečanost... kuhinja nas vezuje za zavičaj, porodicu i poreklo, donedavna je bila doslovce produžena pupčana vrpca s bakom i majkom, ona je kućno vaspitanje, ona je tradicija, pa i primitivna veronauka... verovali ili ne, slavili ili ne, svi pamtimo i volimo kuhinje detinjstva... kuhinje gladi... i tada i kasnije za vreme rata kad smo mnogi zaista gladovali, skupljali šumske plodove, brali divlje voćke i koprive, vasršnje šareno jaje koje je skoro svako dete moglo da dobije na dar ili da samo ima i da drugom, bilo nasveća slast i čast...
posle rata sam živela u crnogorskom primorju, baš tada sam čitajuci Darelov ' Aleksandriski kvartet' jos više zavolela sredozemno, mediteransko podneblje, sa svim njegovim obeležjima, načinom života, samovanjem na otocima, ribarskim životom, jelom i pićem... ribom, kozjim sirom i vinom...
evo, o5 se vraćam tim sećanjima i ugodjajima grčkih otoka... kuhinja je zemlja, kuhinja su ljudi, kuhinja su žuljevi, kuhinja je siromaštvo i bogatstvo tela i duha... kuhinja je biblija, a ako je verovati toj knjizi svih knjiga, onda se naša kuhinja temelji na biblijskom zakonu: hleb, vino i maslinovo ulje, apsolutno trojstvo mediteranskog kulinarstva... ali, sledeći Bibliju tu je i riba, smokva, narandza... takvu kuhinju prepoznaje samo naše nepce, zato mi koji to znamo imamo božji zadatak - preneti je dalje... i danas volim jednostavnu kuhinju, jasnih i poznatih ukusa i dok su pizza i hamburger već pobedili s globalizacijom, mi trebamo biti, pokret otpora...
ko je odhranjen na prirodnoj 'siromašnoj' kuhinji lako prepozna šta je danas dobro ili loše uopšte, pa i u ishrani... samo pazite na vreme... riba ima 24 ukusa... svaki sat nakon što je ulovljena, ima ukus manje, dakle, nakon jednog dana je - bezukusna, nadam se i da znate i da se riba ne pere slatkom vodom, vec umakom od maslinova ulja, belog luka, limuna, soli i peršuna... no, to koristimo samo kad riba nije sveža... nažalost, većina nas je ima samo zaledjenu ili u konzervi, bolje išta nego ništa, čitajte Darela i sanjajte... možda se snovi i ostvare...
mašti i siromaštvu ništa nije ravno... setite se samo filmskog režisera Roberta Benigni-ja kada je dobivao Oskar za film 'Život je lep', uskliknuo je: Hvala mama, hvala tata, za to što smo bili siromašni!

Filme 'A Vida é Bela' de 1997 do realizador Roberto Begnini, com a participação dos actores Roberto Begnini, Nicoletta Braschi, Giorgio Cantarini, Giustino Durano e Marisa Paredes.

steve

Steve McQueen Eating a Doughnut, 1962


Steve Hot Licks on his Guitar, Texas, 1963


Steve in his Jaguar XK-SS, Paramount Studios, 1962
William Claxton (1927 – 2008) was an American photographer and author.
Born in Pasadena, California, Claxton's works included a book of photographs of Steve McQueen, and Jazz Life, a book of photographs depicting jazz artists in the 1960s. He was most noted for his photography of jazz musicians including Chet Baker. Claxton also photographed celebrities and models. He married model Peggy Moffitt in 1960 and had one son, Christopher M. Claxton, born in 1973. Claxton died on October 11, 2008 of complications from congestive heart failure, one day before his 81st birthday.