Geometrija. Savrseno djelo. Zacarao sam tako sve zene na svijetu, svirajuci jedne cijele noci za jednu zenu, jednu, prozirne koze, ruku bez ikakva nakita, tankovitih nogu, glava joj se njihala u ritmu moje muzike, bez ijednog smijeska, a da ni jedan jedini put, cijele noci, nije oborila pogled, kada je ustala, iz mojeg zivota nije izasla ona, izasle su sve zene ovoga svijeta.
Oca, koji ja nikada necu biti, zacarao sam gledajuci danima kako umire jedno dijete, sjedeci pokraj njega, ne propustajuci bas nista od tog strahovitog i divnog prizora, zelio sam biti posljednja stvar koju gleda na ovome svijetu, a kad je s njega otislo, gledajuci me u oci, nije otislo ono nego sva djeca koju nisam nikad imao.
Zemlju, koja je bila moja zemlja, negdje na svijetu, nju sam pak zacarao slusajuci kako pjeva jedan covjek koji je dolazio sa sjevera, i dok si ga slusao, vidio si doline, i vidio si brda uokolo, rijeku koja se polako spustala, zimski snijeg, vukove nocu, a kada je prestao pjevati taj covjek, iscezla je i moja zemlja, zauvijek, gdje god ona bila.
Prijatelje za kojima sam zudio, njih sam zacarao svirajuci za tebe i s tobom one noci, u izrazu tvojeg lica, u tvojim ocima, ja sam vidio sve one voljene prijatelje, sve, a kada si otisao, otisli su i oni s tobom.
Rekao sam zbogom divljenju kada sam vidio kako se, savladani toplinom, gorostasni ledenjaci na Sjevernom moru ruse i tonu, rekao sam zbogom cudesima kada sam vidio kako se ovaj brod puni dinamitom, rekao sam zbogom muzici, svojoj muzici, onog dana kad sam je cijelu uspio da odsviram u samo jednoj trenutnoj noti...
ALESSANDRO BARICCO - NOVECENTO
Jedno vece sam video unutrasnjost svih stvari. Krvavo nalicje mi se ukazalo golo i grozno u strahovitom trepetu korijenja, zivaca, misica i damara.
Vidio sam jednolicno stezanje srca u kome vlada vjecni mrak i obliveno je svake sekunde krvlju, vidio sam rad mozga, jezovit i slijep i jedva primjetno sijanje ganglija, strahotu organizma koji stari i slabi i plodjenje ne manje tesko i jezovito od umiranja.
U jednom vecernjem casu, u zraku zasicenom ljudskom blizinom, vidio sam nesvijest i osamljenost u kojoj zivi, radi i trosi se materija, i umire celija za celijom, bez svjetla i saznanja, u prokletoj samoci i bolu kojim boluje sve sto je stvoreno, sto zivi i sto se mice.
IVO ANDRIC - NEMIRI
ne susimo obraze
ni leta ne bi
ja vidim samo tuge odraze
ni vani jeseni nema
sve place za 10 propalih leta
docek za mene takva sema
mogu i otici ako mi smeta
mogu li
zasto sam dosla
pa zato i nebo place bez stanke
a kud bi posla sanse su tanke
placemo kisa i ja
sinfoniju jecaja vetar nosi
mozda je takva planeta sva
more u ocima
sneg u kosi
(28.3.2003.)
Ovo je zemlja za sve naše ljude
Ovo je kuća za nas
Ovo je kuća za svu našu decu
Pogledaj me, o pogledaj me
Očima deteta
U zemlji vidim spas
Iz sna me budi glas koji prepoznajem
Dok grane miluju naša tela
Dok senke prave pokrov za nas
Pogledaj me, o pogledaj me
Očima deteta
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Dozvoli mi
U svakom porazu ja sam video deo slobode
I kad je gotovo
Za mene, znaj, tek tad je počelo
Pogledaj me, o pogledaj me
Očima deteta
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Oprosti mi
EKV
