9. tra 2010.

o knjizi

Torno a domandare. Perche fatta Cosi infelice la fanciullezza?
Giacomo Leopardi: Zibaldone

Moj Mejtefe, moj veliki strahu!
Dosta ti sam straha podnijela
Dok sam sitnu knjigu naučila.

Narodna pesma

Pre dve godine svoga čkolovanja dečak je toliko puta mislio na taj trenutak kad će i on smeti da ode, u odredjeni dan i sat u nedelji, i da iz te knjižnice uzme na čitanje neko od onih ilustrovanih dela koja je gledao kod starijih drugova.
Sada je došao i taj dan.
Prvog utornika posle podne on je medju prvima stajao pred zaključanim vratima biblioteke i čekao na profesora-bibliotekara. Kad se profesor pojavio i kad je otključao vrata i pustio ih u hladovitu usku sobu, pored čijih su zidova bili ormani puni knjiga, za dečaka je nastupilo ostvarenje jednog dugo sanjanog i živo željenog trenutka.

Ivo Andrić: Knjiga


Kako mirišu knjige

Za svaku knjigu ima po jedan miris
miris koji se ravna sa značenjem.
ili prvim doživljajem knjige.
Kako onda mirišu knjige
na prašnjavim policama
u zaboravljenim kućnim bibliotekama
neprofitnim knjižarama glavnog grada?
Kako mirišu knjige nobelovaca?

Knjige starih majstora mirišu na pergamente
na one stranice koje su iščezle - možda ih
i ne bude kada otvorimo blijede korice.
Njihove knjige su svedene na žute listove.
Knjige skribomana mirišu na muke štamparskih
radnika. Na radničkim univerzitetima - knjige
nemaju mirise, obično su crvene i netaknute.

Kako mirišu knjige mojih prijatelja?
Kako mirišu svjetski bestseleri, kuvari
priručnici, uputstva za bolju koncentraciju?
(Ne volim knjige u kojima se osjeća dim:
tu su već pomiješani poroci.) Kako mirišu
svete knjige, na svetim jezicima svijeta?
Kako mirišu na izumrlim jezicima?
Knjige pagana su okrenute prema suncu
zato gube svojstva kada im se približimo.

Nijedan miris nije bezazlen.
Vlasništvo knjigoljubaca ne podsjeća
ni na jedan miris
ni na jednu knjigu uostalom.
Napuštene knjige u kancelarijama
mirišu na stara slikarska platna.

Najčudesnije mirišu knjige u
argentinskoj Nacionalnoj biblioteci
i to one nabavljene poslije 1955. godine.
Ne znam kako mirišu knjige
zatvorenika, vjerovatno na vlažne zidove
i prošlost. Kako mirišu sabrana djela klasika?
Kako mirišu knjige koje su vraćene
Knutu Hamsunu? Njegove knjige kako mirišu?

Čuvam miris jedne knjige
dragocjen kao znanje njemačkog jezika.

Pavle Goranović