16. svi 2010.

o5 o čaju

nedeljno jutro, kiša... ispijanje čaja, čitanje i pisanje...


Chaj

Uhvatio sam sebe milion puta kako pijem neshto shto mi se u stvari ne pije, prosto, zrtvujuci se da bih zadovoljio neki besmisleni ritual.
Na primer, sjedim u kaficju, alkohol mi se ne pije, iz navike poruchim kafu, iako zapravo uzivam samo u onoj jutarnjoj i onoj kasno popodnevnoj.
Ulijepljen kafom spolja i iznutra pokushavam da ugasim zedj nekim gaziranim picjem, chinim sebi josh gore, niti sam ugasio zedj, niti sam uzivao u ukusu reklamiranog indistrijskog picja.
U poslednje vrijeme uvodim novu naviku.
Poruchim chaj. Ako u kaficju nemaju bash zeleni ili jasmin, ili od jabuke i cimeta, poruchim najjednostavniji – chaj od nane bez shecera.
Ako nemaju ni taj, onda u tu rupu vishe ne svracam.
Ako drushtvo duze sjedi u kafani, popijem i po 4 – 5 razlichitih chajeva.
Gledam druge, zalim ih, zrtve su navika koje im je nametnulo okruzenje.
Ostanem do kasno sa drushtvom, u dobrom raspolozenju, ali ne natovaren besmislenom kolichinom kofeina, shecera, mlijeka, masti, farbe, konzervansa, natrium benzoata i ne znam sve kakvih hemija koje vrebaju iz bezalkoholnih picja.
Lagan, opushten i okrepljen, uzivam u novootkrivenoj lepezi najrazlichitijih egzotichnih ukusa,bez potrebe da nekim alkoholom dezinfikujem stomak od prethodno unesenih tekucina. Da bih svom novom zadovoljstvu dao na znachaju, podsjecam da su najmocnije civilizacije dobrano impregnirane ovim rajskim picjem.
A reklamu za chaj necete nikada vidjeti na televiziji, jer proizvodjachi nemaju nikakvih problema sa prodajom. Kolko se ubere, toliko se popije.
(verovali ili ne, Rambo Amadeus za Blic decembar 2007.)