danas sam izasla sa namerom da ispratim leto, oduvek ga cekam, volim i zalim za njim... e, pa danas sam tuzna iako miholjsko ili mozda bolje receno, bablje leto, zna biti finije od pravog leta, a meni ta toplina rane jeseni, kraja sentembra i pocetka oktobra i najvise prija, niti je vruce, niti je hladno (o5 podsecanje na odlomak iz Andriceve "Travnicke hronike" o kraju jeseni i pocetku zime... a koji sam kao djak osnovne skole morala da naucim napamet, a meni ucenje napamet nikad nije islo i to su muke koje se pamte, a pamtim i danas: "Niti je vise jesen, niti pocinje zima, to vreme ili nevreme koje nije ni jedno, ni drugo, a gore je i od jednog i od drugog..." Koliko me samo stvari spaja sa Andricem? ...eto i to da se bojao zime, bolje receno hladnoce svake vrste).
I krenem ja tako, laka koraka, kao Aska po livadama za najboljim travama, od izloga do izloga, malo gledam u izloge, malo u odraz u njemu, ljudi, i sebe same...
a onda svi putevi vode na pijacu... svega ima... biram... izmedju sljiva i grozdja biram grozdje, izmedju belog i crnog, biram crno... ja volim belo, ali Sonja crno...
iz krsa, iz suvog dola
odnjegovana kao ljepotica
zelena loza
bobicastu trpezu sprema
za ice i pice
za oreol tanjira
za site i gladne
radosne i bolno zedne
zdravlje i zrncu i opni
smjeska se djetetu
krasi osmjeh i kosu zene
zavitlava muski rod
on ce da ga bere
on ce da ga nosi
on ce da ga cijedi
i uz slatki sok sjedi
sve dok ne pocnu kapati
slatke kapi istine
rumene bobice pretvorene u krv
za vjeru, za slavu, za ljubav
sta je vino ako nije ljubavni napitak
kakva mu je moc
kad toliki put se mora proc
za jednu kap istine i ljubavi
iz zbirke "Zeleno srce"
Savina, Herceg-Novi
2.11.2001.
