12. lis 2010.

Slika i muzika

U najdaljoj prošlosti koju samo možemo da zamislimo, nastala je i umetnost, mnogi kažu prvo muzika, pa slika, a danas osim sto se prožimaju, slika može i da nagovesti melodiju, a melodija sliku, kako-kad...
Od mladjeg kamenog doba do danas, u slikama i skulpturama likovni je tekst čist od motiva. Zato pri gledanju slike ili skulpture najpre treba očistiti likovni tekst od motiva. Vrlo često nije lako očistiti likovni tekst koji je kad-kad, tako reći, zatrpan likovnim motivom. Veliki majstori figurativnog slikarstva uvek su pazili da preterano ne opterete svoj likovni tekst motivom, pa su slikali i oblikovali one motive u kojima je vidljiva crta, boja i oblik dakle: likovni tekst - direktniji, intenzivniji, uočljiviji. Ipak, jedno je neosporno: slika i skulptura ne sme se ocenjivati po motivu, nego isključivo jedino po likovnom tekstu, po emocionalnoj snazi govora linija, boja i oblika. Mali, skromni motivi mogu biti izraženi velikim likovnim tekstom, a veliki motivi sitnim, pa i bezvrednim likovnim tekstom.


Le Nain: La réunion musicale


Le Nain: Muzičko društvo


Picasso: Muzičari (Three Musicians)


Primer oslobadjanja likovnog teksta od likovnog motiva su ove dve reprodukcije. Prva je slika starog francuskog slikara 17. veka Le Naina kojoj je naziv "Muzičko društvo", a druga slika modernog slikara Pabla Picassoa kojoj je sličan naziv "Muzičari". Onaj ko nije informisan o postojanju likovnog teksta u slici, vidi obe slike isključivo kao motiv. To je najveća pogreška pri posmatranju likovnog dela. Oni koji znaju da u slici postoji likovni tekst, ne obraćaju na motiv toliku pažnju, njih jedino zanima kako će izvući ispod motiva govor crte i boje i otkriti ulogu materijalnih i psihičkih elemenata koji su ih odredili. Oko koje u slici traži prvenstveno slikarski tekst, a tek onda motiv, zapaziće simetriju koja ima glavnu reč u organizovanju ovih slika. U Le Naina ulogu simetrije igra žena koja sedi u žutoj haljini u prvom planu slike. Ulogu simetrije u Picassovoj slici igra žuta gitara. Obe simetrije, i žena i gitara, imaju dvojaku ulogu. S jedne strane, ti figure u slici imaju ulogu crtačkog, a s druge strane, koloritnog žarišta. Sve crte: ovalne na ramenima, na koljenima i na glavama i ravne na stolcima, na rubovima nota i u samim notama, smer su prema žutoj gitari i prema žutoj ženi. Isto je s bojama: od crnih tonova na rubovima figura preko crvene i ružičaste boje, gradirajući od tamnog prema svetlom, do vrha svetla, žute gitare i žute žene. Pa kakvo je uživanje gledati da se stapaju crte i boje jednog žarišta u slici? To je optički užitak. Kao što muzičari upravljaju smer ravnih i ovalnih melodija, te visinu i dubinu tonova prema jednom akustičkom fokusu, tako rade i ova dva slikara melodijom ravnih i ovalnih crta visokim i dubokim tonovima svojih boja.


Picasso: Skica za sliku 3 muzičara

Le Meteque

Sa ovim mojim licem stranca
Bez gospodara i bez lanca
Vama sam čudan bio ja
Sa ovim očima ko more
Koje i sanjaju i gore
Sa ovim očima bez sna
Napola pirat, napol' artista
I vagabund i flautista
Koji ukrade koliko da
S usnama koje piju sve
Vina i vode otrovne
I nikad neće reći ne.

Sa ovim mojim licem stranca
Putovao sam pol života
A malo tko te pute zna.
Bilo je lažnih, bilo vjernih
Hiljadu žena zaljubljenih
Uz njih sam odrastao ja
Činio zlo al' čista lica
Što drugo može skitnica
Kad javu ne dijeli od sna
A duši mojoj zna se kraj
Ta neće ugledati raj
Već ćuti vatre zagrljaj.

Sa ovim mojim licem stranca
S uklete lađe, s njenog pramca
Mašem ti, došao je čas.
Robinja odsad ti ćeš biti
Spletena u te zlatne niti
U ljubav koja traži nas.
Kraljica bit ćeš, imat ćeš vlast
Dat ću ti novac, dati čast
Morao raditi ili krasti
I ljubav ta će biti spas
Trajala vječno ili čas
Ni smrt ne može protiv nas.

I ljubav ta će biti spas
Trajala vječno ili čas
Ni smrt ne može protiv nas.

Arsen Dedić