I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan
Ti si, kao veseo
Prolaziš, kao, ne vide te
Svima je jako lijepo
Svima je, kao dobro
Svima je, kao ludo...
I ti si, kao sretan!
Živi se, kao u moru
Ptice su, kao slobodne
Budućnost, kao na dlanu
Savjest je, kao čista
I sunce je, kao jasno
O srce, kao pjevaj
Svi, kao brinu o svima
Svako je prijatelj, kao
Svima je kao stalo do tebe
I do svijeta...
I dan, kao ode
I ti se, kao smiješiš
I ništa te, kao ne boli...
Sunce, vjetar i ti
Napisat ću ti pjesmu
U kojoj će biti
Sunce, vjetar i ti.
Vrijeme će mirisati pred kišu.
Žito će snivati Van Gogha.
Poljem će svirati rijeka
Iz roga zelenoga.
Odjenut ću te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom će stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.
Hodit ćeš sva izvan sebe
Od uzvišenosti neke slobode
Nedjeljiva od svega što vidiš:
od zraka, od zemlje, od vode.
Jablani dizat će glave.
Ružama dah će stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Svi će se okretati.
I šume, i brda, i ljudi
I suncokreti daleki žuti.
Učinit ću da cijeli se svijet
Oko tvoga lika zavrti.
I u tome, svemira verglu
Gdje prste u prostor boje
Ti očima šibat ćeš pejzaž
Svjesna ljepote svoje.
Vjetar odoljet neće
Za kosu će te ščepat.
Ti ovlaš ćeš ustrgnut klas
I kosu u rep ćeš vezat.
"Moja si", siktat će vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacivat ću ti maramu kradom
Da vrat zaštitiš dugi.
"Ne bježi", bjesnut će vjetar
"Nećeš se oteti lako"
I zaskočit ćete pod suknju
Put bijela bljesnut će zrakom.
Ti zgrabit ćeš vjetar za gušu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.
A zatim ću, tiho, u pjesmi
Otškrinuti oblake lake
I ti ćeš prosuti kose
U zlatne sunčane zrake.
Tisuće svjetlosnih strijela
Kroz srce će ti sinut.
Od nožnog palca do čela
Nevidljiva vatra će liznut.
Osjetit ćeš u svakoj pori
Svjetla svilene lasi
Vrh tvojih stidljivih grudi
Dvije maline divlje će rasti.
Osjetit ćeš pod čaškom pupka
Sve ukrug slatku toplinu
I kao kad dijete kamenčić
Baci u vodu mirnu
Krug za krugom topline
krv će širiti se vrela
Sve dok ne dodirneš sebe
Izvan granica tijela.
Sve je u svemu
Izašao sam samo iz sna u san.
Lica se svoga ne sjećam.
Gubitka nema. Plakati čemu?
Opet sam tu. Sve je u svemu.
Dok bijah ko vi, lelujah zrak
a sad sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi više ne baca sjenu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.
Izvan života, izvan smrti
nikakve boli vise ne cutim.
Ne pitam tko sam. Nit težim čemu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.
O, kad bih mogao, blaženi grebe
od svega toga oduzet sebe
ja sve bih dao za mrvu žara
da opet sebe iz ništa stvaram
Enes Kišević