2. lis 2010.

Parče voćne torte




Jesti sa paznjom

Kada sam imao cetiri godine, majka mi je vracajuci se sa pijace obicno donosila po jedan kolac. Seo bih pred kucu i lagano ga jeo, ponekad pola sata, ponekad 45 minuta, za jedan jedini kolac. Gricnuo bih i pogledao gore u nebo. Onda bih nogom dodirnuo psa kraj sebe i jos malo gricnuo. Jednostavno sam uzivao da tu sedim, zajedno sa nebom, zemljom, bambusima, mackom, psom, cvecem. Mogao sam tu da sedim jer nisam imao mnogo briga. Nisam razmisljao o buducnosti, nisam se sekirao zbog proslosti. Bio sam potpuno u sadasnjem trenutku, sa mojim kolacem, psom, bambusima, mackom i svim ostalim. I danas mozemo da jedemo svoj obrok tako lagano i sa toliko radosti kao sto sam ja jeo svoj kolac kad sam bio mali. Mozda imate utisak da ste negde izgubili taj svoj kolacic detinjstva, ali siguran sam da je on jos uvek tu negde, negde u vasem srcu. Sve je jos uvek tu i ukoliko to zaista zelite, mozete ga pronaci. Jesti sa paznjom jedna je od najvaznijih vezbi meditacije.

Thich Nhat Hanh