Katarina je pripadala eri prosvetiteljstva i smatrala je sebe 'filozofom na tronu'. Postala je poznata kao zaštitnik umetnosti, književnosti i obrazovanja. Pisala je komedije, fantastiku i memoare, i proučavala Voltera, Didroa i d'Alembera koji su kasnije potvrdili njenu reputaciju u svojim radovima. Bila je u stanju da dovede matematičara Leonarda Ojlera iz Berlina čak do Sankt Petersburga. Kada je Aleksandar Nikolajevič Radiščev objavio svoje 'Putovanje od Sankt Petersburga do Moskve' 1790. i upozorenja na ustanak zbog nepodnošljivih socijalnih uslova medju seljacima koji su držani kao roblje, Katarina ga je proterala u Sibir.
Imala je sina, Pavla, koga nije mnogo volela. Moguće je da mu je otac bio Petar, ali i neki od Katarininih ljubavnika. Sergej Saltikov smatra se za verovatnog kandidata. Pavle je nasledio na tronu kao Pavle I od Rusije. Sahranjena je u Petropavlovskoj tvrdjavi u Sankt Petersburgu.

An Equestrian Portrait of Grand Princess Yekaterina Alekseyevna
(later Tsaritsa Yekaterina Veliki)
(Georg Christoph Grooth, 1746)