Prikazani su postovi s oznakom teme. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom teme. Prikaži sve postove

23. pro 2010.

još 9 dana

odbrojavanje...
9 zivota macka ima
ali pricacu o necem drugom
sve je pocelo dijetom, o zdravoj ishrani
pa evo neceg nezaobilaznog u vezi sa tom temom
radi se o jednom predmetu, bolje receno spravi za kuvanje


pretis lonac ili expres lonac


Brzi lonac ili expres lonac kod nas je dobio naziv Pretis po istoimenoj fabrici u Vogosci kod Sarajeva koja je pre rata pored automobila prva kod nas pocela da prozvodi te cudne lonce, koji zvizde kao lokomotiva i iskreno receno ispocetka su bili enigma i izazivali strah, otud i onaj vic kako je Mujo kad je cuo sistanje, uzeo malj i raspalio po loncu i tako tukao dok ga nije slomio, a onda na zaprepastenje Fatino rekao da se lokomotive trebaju tući dok su jos male...
Naravno, prica o expres loncu ima i starih i novih, i smesnih i ozbiljnih i sama imam takvih anegdota kao i moji prijatelji i familija, mnogi se tog lonca boje jer se ljudi boje svega novog i neobjasnjivog, bucnog i zastrasujuceg, i tako i jeste ako niste dovoljno hrabri i umesni, da nekog ili nesto ukrotite, da vas slusa, da vas sluzi.
Da se pohvalim, jedna od mojih hrabrosti je i to sto sam savladala pretis lonac i uspostavila trajno prijateljstvo sa njim. On je jedna od mojih omiljenih sprava, a nisam bas ljubitelj sprava, pogotovo metalnih konstrukcija, ali ono sto sam od njega dobila mi je pomoglo da ostalo zanemarim.
A dobila sam da brze i bolje skuvam, pa i ispecem bilo koje jelo: supu, varivo, meso kuvano i peceno, a nekad pre i pasulj, sarmu i slicna jela jer pretis lonac je bas pogodan za kuvanje tih jela koja se dugo kuvaju, upola skracuje vreme kuvanja i to na najmanjem podeoku elektricnog sporeta. Usteda vremena, struje, sacuvani hranljivi sastojci namirnica, urednija kuhinja i manje pare u kuhinji u kojoj se zimi stvara i vlaga ako se duze kuva, su atributi carobnog lonca. Sve to znam i koristim ga otkako kuvam.
Imala sam 3 pretisa u zivotu. Predratni koji je ostao u stanu kao i sve ostalo, ratni u Bijeljini, americki, crni... koji sam nasla i kuvala u njemu sirotinjsku hranu za preziveti i nosila ga sa sobom gde god me vodio izbeglicki zivot, tako je bio i u Crnoj Gori 7 godina, a onda sam ga donela i u Sarajevo kad sam se vratila sa nesto malo stvari. Pre nekoliko godina, otisla mu je guma na poklopcu, a posto je bio americki, nisam nasla takvu da zamenim, kupila sam treci... on ima drugaciji sistem zatvaranja na poklopcu i jos ga nisam prihvatila i necu ga nikad zavoleti kao ona prva dva, ali sluzi za petak kad obicno skuvam piletunu i povrce za 20 minuta. U onom americkom, crnom kuvam jaja za vaskrs, crn je pa se ne vidi da je ofarban, nisam ga bacila, ostao je za uspomenu.
Ove dve slike predstavljaju, prva, stari sistem zatvaranja expres lonca, a ova druga, novi sistem u rozoj boji. E, to je moj pretis lonac iz snova...

19. lis 2010.

Kineski duh i zdravlje


Kineske vežbe za energiju i vitalnost tai-chi

Problem sa viškom kilograma, povišenim krvnim pritiskom, cirkulacijom, stresom, nivoom šećera u krvi, ali i kondicijom mogu biti ublaženi praktikovanjem taj čija.
Uz zdravu ishranu, a kineska je jedna od najzdravijih, Kinezi od davnina paze i na aktivnost tela to jest na sklad jednog i drugog u harmoniju koja se upravo postize laganim pokretima koji su i osnova taji-cija. Da bismo i mi zbog hladnijeg vremena i manjeg kretanja u prirodi svom telu vratili izgubljenu energiju i vitalnost isprobajmo nekoliko kineskih vežbi. Naučimo da osluškujemo poruke koje nam šalje telo, kada je umorno i iscrpljeno. Prema drevnoj kineskoj filozofiji kroz ljudsko telo prolaze meridijani, energetske linije koje povezuju sve organe. Uz nekoliko vežbi za pravilno disanje, održavanje ravnoteže i samomasažu možemo našem telu vratiti izgubljenu vitalnost.

Vežba za oslobađanje od stresa:
Duboko udahnite i ispružite levu ruku uvus, tako da šaka ostrane zatvorene. Ispravite leđa i podignita bradu. Onda izdahnite ispružite ruku i podižite se na vrhove prstiju što više možete. Vežbu ponovite 5 puta pa promenite ruku.

Masaža za cirkulaciju:
Svakog jutra pet minuta masirajte akupunkturne tačke. Počnite od ušnih školjki i resica. Zatim izmasirajte noge. Počnite od zglobova, preko listova do kolena.

Vežbe za opuštanje:
Lezite na pod raširite ruke i desno stopalo stavite na levo koleno. Duboko udahnite i lagano pomerajte levu ruku dok je ne postavite potpuno iznad glave. Izdahnite i vratite levu ruku u početni položaj. Vežbu ponavljalte 10 puta.

Masaža za bolju probavu:
Posle svakog obroka masirajte stomak dlanovima. Postavite dlanove na stomak i vrlo malim kružnim pokretima a zatim sve većim masirajte. Napravite 50 krugova.


Bamboo Adobe

I sit along in the dark bamboo grove,
Playing the zither and whistling long.
In this deep wood no one would know -
Only the bright moon comes to shine.

Wang Wei
tr. Liu Wu-chi


VJEČITA PJESMA

Ja slikam slova.
Krijepi me samoća.
Kao more bambus se talasa.
Iz grmlja rosa kaplje kao niza bisera.
Stihove pišem na blistave papire.
Kao da šljiva cvatove svoje po snijegu rasipa.

Koliko traje miris mandarine
kod žene što ga pod pazuhom nosi?
Koliko cvjeta snijeg na suncu bijelom?
Tek ova pjesma koju ovdje tešem
na vječnost služi čovječanstvu cijelom?

LI BAI / LI PO - najveći pesnik u istoriji Kine
(preveo Tin Ujević)

16. lis 2010.

Svetski dan hrane

16. oktobar je Svetski dan hrane.
Alarmantan podatak svetske zdravstvene organizacije:

U SVETU JE GLADNO PREKO 850 MILIJONA LJUDI!

Svetski dan hrane, proglašen je 1979. godine u znak obeležavanja dana osnivanja FAO-a - Organizacije za hranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim narodima na dan 16. oktobra 1945. godine. Uprkos naporima WHO-a i FAO-a da se pokuša smanjiti broj pothranjenih kao i broj oboljelih ljudi od posledica pothranjenosti, prema službenim podacima FAO-a ipak je gladno preko 850 milijona ljudi. Ukoliko se hitno ne preduzmu odredjene mere, situacija bi se mogla pogoršati, a najcrnje su prognoze za sledećih par desetljeća!!! Na drugoj strani milioni su i pretilih zbog prekomernog konzumiranja nezdrave hrane i vodjenja nezdravog zivota.





Audrey Hepburn (4 May 1929 – 20 January 1993)British actress and humanitarian.
Her war-time experiences inspired her passion for humanitarian work, and although she had worked for UNICEF since the 1950s, during her later life she dedicated much of her time and energy to the organization. From 1988 until 1992, she worked in some of the most profoundly disadvantaged communities of Africa, South America and Asia. In 1992, Hepburn was awarded the Presidential Medal of Freedom in recognition of her work as a UNICEF Goodwill Ambassador. In 1999, she was ranked as the third greatest female star of all time by the American Film Institute.

12. lis 2010.

Slika i muzika

U najdaljoj prošlosti koju samo možemo da zamislimo, nastala je i umetnost, mnogi kažu prvo muzika, pa slika, a danas osim sto se prožimaju, slika može i da nagovesti melodiju, a melodija sliku, kako-kad...
Od mladjeg kamenog doba do danas, u slikama i skulpturama likovni je tekst čist od motiva. Zato pri gledanju slike ili skulpture najpre treba očistiti likovni tekst od motiva. Vrlo često nije lako očistiti likovni tekst koji je kad-kad, tako reći, zatrpan likovnim motivom. Veliki majstori figurativnog slikarstva uvek su pazili da preterano ne opterete svoj likovni tekst motivom, pa su slikali i oblikovali one motive u kojima je vidljiva crta, boja i oblik dakle: likovni tekst - direktniji, intenzivniji, uočljiviji. Ipak, jedno je neosporno: slika i skulptura ne sme se ocenjivati po motivu, nego isključivo jedino po likovnom tekstu, po emocionalnoj snazi govora linija, boja i oblika. Mali, skromni motivi mogu biti izraženi velikim likovnim tekstom, a veliki motivi sitnim, pa i bezvrednim likovnim tekstom.


Le Nain: La réunion musicale


Le Nain: Muzičko društvo


Picasso: Muzičari (Three Musicians)


Primer oslobadjanja likovnog teksta od likovnog motiva su ove dve reprodukcije. Prva je slika starog francuskog slikara 17. veka Le Naina kojoj je naziv "Muzičko društvo", a druga slika modernog slikara Pabla Picassoa kojoj je sličan naziv "Muzičari". Onaj ko nije informisan o postojanju likovnog teksta u slici, vidi obe slike isključivo kao motiv. To je najveća pogreška pri posmatranju likovnog dela. Oni koji znaju da u slici postoji likovni tekst, ne obraćaju na motiv toliku pažnju, njih jedino zanima kako će izvući ispod motiva govor crte i boje i otkriti ulogu materijalnih i psihičkih elemenata koji su ih odredili. Oko koje u slici traži prvenstveno slikarski tekst, a tek onda motiv, zapaziće simetriju koja ima glavnu reč u organizovanju ovih slika. U Le Naina ulogu simetrije igra žena koja sedi u žutoj haljini u prvom planu slike. Ulogu simetrije u Picassovoj slici igra žuta gitara. Obe simetrije, i žena i gitara, imaju dvojaku ulogu. S jedne strane, ti figure u slici imaju ulogu crtačkog, a s druge strane, koloritnog žarišta. Sve crte: ovalne na ramenima, na koljenima i na glavama i ravne na stolcima, na rubovima nota i u samim notama, smer su prema žutoj gitari i prema žutoj ženi. Isto je s bojama: od crnih tonova na rubovima figura preko crvene i ružičaste boje, gradirajući od tamnog prema svetlom, do vrha svetla, žute gitare i žute žene. Pa kakvo je uživanje gledati da se stapaju crte i boje jednog žarišta u slici? To je optički užitak. Kao što muzičari upravljaju smer ravnih i ovalnih melodija, te visinu i dubinu tonova prema jednom akustičkom fokusu, tako rade i ova dva slikara melodijom ravnih i ovalnih crta visokim i dubokim tonovima svojih boja.


Picasso: Skica za sliku 3 muzičara

Le Meteque

Sa ovim mojim licem stranca
Bez gospodara i bez lanca
Vama sam čudan bio ja
Sa ovim očima ko more
Koje i sanjaju i gore
Sa ovim očima bez sna
Napola pirat, napol' artista
I vagabund i flautista
Koji ukrade koliko da
S usnama koje piju sve
Vina i vode otrovne
I nikad neće reći ne.

Sa ovim mojim licem stranca
Putovao sam pol života
A malo tko te pute zna.
Bilo je lažnih, bilo vjernih
Hiljadu žena zaljubljenih
Uz njih sam odrastao ja
Činio zlo al' čista lica
Što drugo može skitnica
Kad javu ne dijeli od sna
A duši mojoj zna se kraj
Ta neće ugledati raj
Već ćuti vatre zagrljaj.

Sa ovim mojim licem stranca
S uklete lađe, s njenog pramca
Mašem ti, došao je čas.
Robinja odsad ti ćeš biti
Spletena u te zlatne niti
U ljubav koja traži nas.
Kraljica bit ćeš, imat ćeš vlast
Dat ću ti novac, dati čast
Morao raditi ili krasti
I ljubav ta će biti spas
Trajala vječno ili čas
Ni smrt ne može protiv nas.

I ljubav ta će biti spas
Trajala vječno ili čas
Ni smrt ne može protiv nas.

Arsen Dedić

9. lis 2010.

Vani ili unutra


Izbor izmedju spoljasnjeg zadovoljstva i unutrasnjeg mira

Ako treba da izaberemo izmedju zadovoljstva i udobnosti u spoljasnjem svetu, sa jedne strane, i smirenosti, unutrasnje slobode i krajnje srece, sa druge, treba da se odlucimo za ovo drugo. Jer ako smo u stanju da ih u sebi pronadjemo, tada ce se i spoljasnji svet postarati sam za sebe. Cak i kada imamo udoban i prijatan spoljasnji zivot, ako je nas unutrasnji mir poremecen, nismo u stanju da uzivamo u svemu tome sto imamo oko sebe. Da bismo napravili tu transformaciju uvidjamo kada razmisljamo samo o sebi i vezujemo se za stvari, kada sebe i svoju srecu smatramo najvaznijom stvari na ~ da je upravo ego i njegovo vezivanje ono sto remeti i spoljasnju i unutrasnju srecu. Cak i ako vodimo dobro organizovan spoljasnji zivot, moze nam biti vrlo tesko da pronadjemo unutrasnju srecu, jer nikada ne mozemo biti potpuno zadovoljni dok ne presecemo veze koje stvara ego. Jer stvaranju tih veza nema kraja ~ ego zeli sve vise i vise ~ i nema granica. Ego se ne moze zasititi.

Dilgo Khyentse Rinpoche

5. lis 2010.

Brinuti o sebi


10 meseci zdrave ishrane i podsecanje...
Plan za bolje zdravlje...
L&Z eksperti predlažu nekoliko jednostavnih principa kojima treba održati super zdravlje tokom cele godine! Svakoga dana, svake nedelje i meseca, biti sebi najvažniji!

DNEVNO
Ne zaboravite da pijete dovoljno vode
Dehidratacija je jedan od uzroka pada koncentracije. Zato popijte osam čaša vode svakoga dana.

Šetajte pola sata
To je dovoljno da smanjite rizik od gojaznosti, srčanih oboljenja, raka dojke i dijabetesa.

NEDELJNO
Ponedeljkom izostavite meso
Zamenite ga voćem, povrćem i integralnim žitaricama koje imaju brojne zdravstvene koristi.

Jačajte mišiće
Nakon četrdesete godine života, počinjete da gubite 2 odsto mišićne mase godišnje. Održavajte fizičku formu jogom, pilatesom ili vežbama sa tegovima.

MESEČNO
Pregledajte grudi
Mali broj žena to čini redovno. Ako niste sigurni šta su atipične pojave na grudima, obratite se lekaru.

Pregledajte kožu
Jednom mesečno pomno pregledajte kožu celog tela da biste uočili promene na mladežima. Ako vam nešto izgleda sumnjivo, obavezno zakažite pregled kod dermatologa.

POLUGODIŠNJE
Očistite zubni kamenac
Ne samo što ćete tako sprečiti nastanak karijesa, već će uklanjanje naslaga i bakterija smanjiti rizik od pojave srčanih oboljenja.

Isplanirajte godišnji odmor
Odmor je neophodan radi oslobađanja od stresa i promene sredine. Zato, obavezno odvojte vreme za pauzu, bar jednom godišnje.

GODIŠNJE
Zakažite pregled kod oftalmologa
Vid se brzo menja u zrelom dobu, pa je jedan godišnji pregled kod oftalmologa obaveza koju morate ozbiljno shvatiti. Ukoliko svakodnevno koristite kompjuter, ovaj pregled je apsolutno neophodan.

Zakažite pregled kod zubara
Stomatološki pregled je od esencijalnog značaja ne samo zbog uočavanja bolesti zuba i desni, već i zbog ranog otkrivanja oralnog kancera.

23. ruj 2010.

Zašto ne spremam zimnicu?

Pa zato!
Zdrava ishrana i zastareli obicaji!?


Ipak se spremam, danas ne dremam... skupljam se ja, skupljam parcice leta, preostale zrake sunca, setam suncanom stranom ulice, kupim lepe reci, mislim na drage ljude... od toga cu da prezimim, spremam komadice secanja, papirice za pisma poznatim i nepoznatim sa i bez postanske marke, eva me zaokuplja od net.pocetka, mozda i pre, ne znam, moj prvi nick na chatu bio je eva, mozda i slucajno, mozda i ne, junakinja mog prvog romana je eva, na blogu sam pisala o piscima i slikarima, eva je uz smokvu odmah nasla svoje mesto, evu sam zapamtila po prici kako se udala u farmericama za slavnog rasa i po prvom romanu koji sam kao i Hazarski recnik zapazila pre rata u jednoj samouslizi i odmah kupila, bila sam fascinirana naslovom: Nemoj da grakces za mnom na stepenistu da sam najlepsi.
Tako je pocelo, tako sam srela Evu, tako je i danas kada je branim na farmi kao dete bez igde ikoga, i nije daleko od istine da cak i ono malo nas koji je volimo i bez licemerja stojimo iza nje.
Juce me fascinirao odlomak iz romana S Evom u raj... prepoznavala sam mnogo toga, a posebno traganje za sitnicima kao sto je onaj komadic mermera koji je ostao majstorima koji su ga ugradjivali u hram Svetog Save na Vracaru...


Svi sveci, Bog i sve vere sveta navracaju, kad hoce i obitavaju u Hramu, zato se i oblace belim mermerom, to je njihova kuca, njima posvecena ako oni i nisu uvek unutra, ali park je zivi deo zivog zivota u kojem vrvi od ateista. Danas sam se prvi put pela i stepenicama koje vode u hram. Videla sam unutra ljude i pomislila sam da i ja uđem, ali sam se plasila. Sve sam obilazila, nadala se da cu ugledati malo
parce belog mermera, koje je otpalo dok su oblagali ogromne zidine.
Međutim, kisa je cudesna, stiropor i beli mermer su, kad je sunčan dan, istovetni; oko ih vrlo tesko razlikuje, a ruka lako jer je stiropor lak, a kamen tezak! Danas posto je kisa lila, stiropor pokisao, jasno se videlo da nije mermer. Svuda je bio rasut u vecim i manjim komadima, a ja sam zelela da nađem malo parce mermera, da ga mogu staviti u dzep. U casu kad sam vec odustala i posla prema juznom ulazu Hrama, gde su radnici tovarili daske na kamion, videh da tamo ne mogu da prođem, onda sam mislila da li da kroz blato odem do Narodne biblioteke, da kroz blatnjavi park izađem na Branicevsku ulicu, ali nisam... Odustala sam da bas toliko gacam po blatu, okrenula sam se prema Svetosavskoj crkvi, tamo je troje ljudi stajalo pred vratima i cinilo se da mene posmatraju. U tom casu sam primetila, ne malo ali ni preveliko parce belog mermera na stepeniku a jedan radnik je pristizao iz pravca crkve. Zaklonila sam se kisobranom da me ne bi prepoznao mada, bilo bi mu tesko da me prepozna, ali ima takvih obozavalaca koji me prepoznaju i kad se uvijem kao bule u marame, da mi samo oci vire. Kako me pogledaju takvu, ipak znaju da sam to ja! To me je oduvek cudilo gde je granica prepoznatljivosti dragih bica. Sebe ne bih prepoznala a oni namah znaju da sam to bas ja. Zaklonila sam se kisobranom, jer nisam mogla znati da li je radnik jedan od mojih vatrenih obozavalaca koji ce me mimo svega zaskociti pitanjima i svojim odusevljenjem sto me je sreo. Jedva sam cekala da zađe u Hram. Kad je prosao kraj mene, sagla sam se i uzela parce trouglastog mermera izduzenog oblika, petnaestak santimetara u duzini i – sest do jedan u sirini, s tim da je pomalo nepravilnog oblika da nije savrseni trougao, ugao je skenjan da ne ide u tacku. Uzela sam ga i strpala sa svim blatom u dzep moje vetrovke.
To je moj Hram. Moja kuća...



P.S. E, da, na farmi spremaju zimnicu...

Koliko je leta ostalo?

Jednosmerne ulice

Nikad nisam bila sklona da između dva zla jedno zlo proglasim dobrim samo zato što nemam drugih izbora. Zlo je uvek zlo i ako jedno zlo smeni drugo nikako ne znači da se ono prethodno zlo pretvorilo u dobro. Imam običaj da tvrdim kako je meni svakim danom sve gore otkada sam stupila na pozornicu života. Znam da je u to teško poverovati, ali moj dugi život svedočida je ipak tako. Ako ni zbog čega drugog ono zbog toga što su ulice života jednosmerne... Jedina je pravda na ovom svetu što sve te ulice vode istom kraju. Ne može se nazad, nema sporednih ulica koje bi vodile u nekom drugom pravcu. A kad je tako, a tako je, onda smo dužni da uprkos svim nedaćama nastojimo da budemo srećni, da uživamo u svakom datom trenutku, da se divimo svemu što je u našoj ulici. Možda drugu priliku da nas Sunce greje nećemo imati. Živimo u vremenu koje umire uporedo sa nama, zato ljudi ne bi smeli nikako da se plaše da pokažuono što oni zaista jesu.

Mi smo svetlost, blesak i toplina svemira.

Koliko je vremena preostalo?

Običaj je mnogih naroda, na višem civilizacijskom nivou, kad ne znaju o čemu bi naklapali,da zapodenu razgovor o vremenu. Lako je njima jer njihov jezik razlikuje vreme i vreme... Vreme proticanja života, osvajanja prostora, putovanja kroz predele ili vreme kao klimatski sklop ovog časa, kao toplo, hladno, vetrovito, maglovito... Jesenja sonata... Pade mi napamet komentar čuvenog lingviste Midhata Riđanovića u kojempiše o glupostima pravopisa, on bi ga poenglezio sa Velikim smislom: "Kod nas se krava Šarulja piše velikim, a sve religije, hrišćanstvo, islam, budizam itd. malim slovom."

"Vreme leti na mlazni pogon", govori majstor Simić, vodoinstalater koji popravljajući naprsle cevi uništava ostalo pokućstvo, jer boreći se sa vodenom stihijom – ko bi mislio o tome da čuva krhke čaše koje su se zatekle okolo-naokolo!

"Zar je već?! Oh, da dan traje duže", koliko puta tako ganjamo vreme kad nas rokovi pritisnu a nismo završili zadati posao. A kako je tekteško raditi bez rokova, svakodnevno uglavljivati iste komadiće slagalice. "Ustani, operi se, obuci se, razmesti krevet, operi šerpe i kreni..."

Hebrejski jezik ima različite reči za značenja vremena, vreme koje valja oblake i donosi kišu označavaju množinom reči sunce, a ono veliko, za ljudski um neuhvatljivo vrememnožinom reči dan! Dani koji mogu i istorijske presude da nagoveštavaju. Tako je čuvena Isusova rečenica "Došlo je vreme" kazivala kako je izraelski narod stigao sa Rimljanima do ivice katastrofe koja će da promeni njihovu istoriju. Nadolazeća katastrofa je, po Jovanu Krstitelju, morala korenito da promeni međuljudske odnose i da izravna goleme razlike. "Ko ima dve košulje neka daruje jednu onom ko nema nijednu."

A Isus je govorio: "Stižu dani opsade kad će tvoj neprijatelj sa svih strana da gađa i satrećete zajedno s tvojom decom, neće ostaviti u tebi kamen na kamenu, jer nisi prepoznao vreme svoje posete."

U prošlom veku su istraživači biblijskih predanja S. Dod i Lojd Gaston došli do zaključka da su Isusove reči bile proročanske, nisu ih jevanđelisti kasnije prepevavali. Naučnici su, naime, prepoznali vavilonski stil pisanja od pre naše ere, dakle uobičajeni sklop reči pre rušenja Drugog hrama 70. godine naše ere u Jerusalimu, što je Isus predvideo. Govoreći narikačama na putu prema Golgoti, njegove su reči bile brže od vremena: "Nemojte da oplakujete mene, žalite sebe i svoju decu."


Eva Ras
objavljeno: 08/09/2009
u dnevniku, Politika

19. svi 2010.

o5 o kondiciji


U kakvoj smo kondiciji i fizičkoj snazi? Uz jednostavno testiranje otkrijmo nivo ova dva važna znaka našeg zdravstvenog stanja. Treba nam samo jedna stolica i sagovornik.
"Prosečno dobra kondicija mora da nam omogući da brzo hodamo barem 20 minuta bez pauze i da još uvek možemo da razgovaramo u hodu," kaže Alison Rose, fizioterapeut iz Klinike za sportske povrede pri Univerzitetu Leeds Metropolitan.
To bi pokazalo da su nam pluća i srce dovoljno snažni da normalno pumpaju krv za minimalni nivo fitnessa koju trebamo da bi održali aktivni životni stil.
Ukoliko nismo u stanju da hodamo brzo i pričamo ni 20 minuta bez prekida možda nešto nije u redu sa srcem. No i tu ima nade, kondicija se može izgraditi ili vratiti postepeno uz primereno treniranje. Hodajmo brzo jednu minutu, a zatim sporije 10 minuta, postepeno produžujemo period brzog hoda sve dok ne budemo u mogućnosti da hodamo tako 20 minuta.
No, kako izmeriti snagu? Razdvojenih nogu stanemo ispred stolice. Lagano se spuštamo u sedeći položaj, a zatim nešto pre nego se sasvim spustimo na stolicu vrlo polako ustanemo. Ukoliko ovu vežbu možemo da ponovimo bez prekida u vremenu od 90 sekundi naša fizička snaga je odlična. Ako možemo samo 60 sekundi, snaga nam je dobra, no ako možemo tako tek 30 sekundi vrlo je loša.
Ovaj test meri snagu najveće grupe mišića u telu - bedara i zadnjice. Ako oni nisu dovoljno snažni ovo stavlja teret na područja poput koljena i ledja što dugoročno dovodi do ozleda i boli.
Ukoliko smo izdržali samo 30 sekundi istrajmo na ovoj vežbi dok ne postignemo bolje rezultate.


Drawings: Guillaume A. Azoulay - Casablanca, Morocco

16. svi 2010.

o5 o čaju

nedeljno jutro, kiša... ispijanje čaja, čitanje i pisanje...


Chaj

Uhvatio sam sebe milion puta kako pijem neshto shto mi se u stvari ne pije, prosto, zrtvujuci se da bih zadovoljio neki besmisleni ritual.
Na primer, sjedim u kaficju, alkohol mi se ne pije, iz navike poruchim kafu, iako zapravo uzivam samo u onoj jutarnjoj i onoj kasno popodnevnoj.
Ulijepljen kafom spolja i iznutra pokushavam da ugasim zedj nekim gaziranim picjem, chinim sebi josh gore, niti sam ugasio zedj, niti sam uzivao u ukusu reklamiranog indistrijskog picja.
U poslednje vrijeme uvodim novu naviku.
Poruchim chaj. Ako u kaficju nemaju bash zeleni ili jasmin, ili od jabuke i cimeta, poruchim najjednostavniji – chaj od nane bez shecera.
Ako nemaju ni taj, onda u tu rupu vishe ne svracam.
Ako drushtvo duze sjedi u kafani, popijem i po 4 – 5 razlichitih chajeva.
Gledam druge, zalim ih, zrtve su navika koje im je nametnulo okruzenje.
Ostanem do kasno sa drushtvom, u dobrom raspolozenju, ali ne natovaren besmislenom kolichinom kofeina, shecera, mlijeka, masti, farbe, konzervansa, natrium benzoata i ne znam sve kakvih hemija koje vrebaju iz bezalkoholnih picja.
Lagan, opushten i okrepljen, uzivam u novootkrivenoj lepezi najrazlichitijih egzotichnih ukusa,bez potrebe da nekim alkoholom dezinfikujem stomak od prethodno unesenih tekucina. Da bih svom novom zadovoljstvu dao na znachaju, podsjecam da su najmocnije civilizacije dobrano impregnirane ovim rajskim picjem.
A reklamu za chaj necete nikada vidjeti na televiziji, jer proizvodjachi nemaju nikakvih problema sa prodajom. Kolko se ubere, toliko se popije.
(verovali ili ne, Rambo Amadeus za Blic decembar 2007.)

8. svi 2010.

o5 o kafi

Juče sam o5 popila kafu... nestalo mi je zelenog čaja i glava mi se iza podne počela da muti. Posto u kući imam samo zalihe kafe, a čaja ne, kafa je priskočila u pomoć. Tim povodom još jedna oda ili poslanica ili tužbalica za sve ono što mi je učinila do sad...
Treba znati piti kafu. A to znači umeti usporiti život, pustiti vreme da prolazi, ispijati nju i ona tebe, probuditi se, isplanirati rad i red za taj dan. Sesti, zadimiti ko jos i puši, ja ne odavno, ali taj uzajamini ćeif je tek pravi ćeif, srknuti malo crnog napitka i preko ruba šolje gledati svet kako promiče i eventualno u mobilni telefon ako je zazvonio ili buljiti u ekran kompjutera ( kao nekad u svesku koju sam zvala kafeni dnevnik ) ako ste kući zaštićeni od svega, potpuno predani sebi i kafi. Ne misliti ni na šta. A to nije nimalo lako, i toga je sve manje. Da, danas se prva kafa najčešće pije u samoći, a nekad se išlo na kafu u komšiluk ili kod familije. Nekad se kafa pržila u šišu ili rerni i mljela ručnim mlinom, danas se kupuje najčešće već i pržena i mljevena.
Pričalo se... kada prvi put popijete kafu sa roditeljima – to znači da ste odrasli. Kada prvi put popijete kafu sa decom – to znači da više niste mladi.


20 dana (toliko je bilo kesica zelenog čaja u kutiji) ne pijem kafu posle 30 godina. Zamenila sam je zelenim čajem. Ok je, glava me ne boli. Da li je ovo zbogom kafi? Možda, nikad se ne zna, ali zaslužila je lep govor u svakom slučaju... šta sam sve radila uz nju, pisala, smišljala, koliko je dana počelo sa njom, nisam je nikad pila puno, ali ona prva, prava je bila baš prava.
A pravila sam je pravo...
Joahn Sebastijan Bah je jednu svoju kantatu posvetio kafi. Pravoj, turskoj kafi. Može li se zamisliti da neko posveti bilo šta nes ili filter kafi? Ne može. Prava kafa je – turska kafa (tako je mi zovemo iako kažu da Turci ne piju kafu, nego čaj). Sve ostalo su surogati kojima ne treba ni kult, ni ćeif, ni usporavanje, ni poseban obred ispijanja. Baš zato su tursku kafu izbacili iz kafana, kafea, kafića i kafedžinica 20-vekovne instant tekovine, koje se brzo pripremaju i još brže ispijaju. Sve expres i na ex. Kada se prava kafa i služi negde, ona se sve redje servira sa kockom šećera ili rahat-lokumom na čačkalici. I nikad nije skuvana kako Bog zapoveda.
A on zapoveda da se kuva otprilike ovako: ja prokuvam vodu u šerpici, za to vreme naspem kasičicu kave u džezvu i prelijem ključalom vodom, promešam. Kad baci ključ, skinem sa ringle, dolijem jos vode i sipam u svoju omiljenu šolju srednje velicine.
Otprilike, jer se kafa u džezvi pre zasipanja vodom malo stavi na vatru, zato se i kaže: 'ispeći kahvu', a postoji osim ručnog mlina i još stariji način usitnjavanja kafe, tucanje u stupi. Ispečena kafa se obavezno pije iz fildžana uz kocku šećera i rahat-lokum. Takva kafa se mogla u Sarajevu pre rata popiti samo u jednoj kahfedzinici na Vratniku, mislim da je obnovljena i da i sad radi.
Od januara kad sam započela dijetu, izbacila sam kašičicu šećera, kao sto sam davno izbacila i cigarete... valjda je to bio moj dugi put odvikavanja od kafe. Ne fali mi kafa, fali mi kafenisanje, sad o-čajavam, a Bosna nije Engleska, niti je ujutro 5 sati.

7. svi 2010.

o5 o artu


Paul Cézanne - Nature morte 1888.


Henri Hayden - Nature Morte 1919.


Salvador Dali - Nature morte 1956.

6. svi 2010.

o5 o đurđevdanu

duva vetar, nista u planu osim rucka... pljeskavice, salata od kratavaca i pavlake, feta sira, jogurta, belog luka i persuna... ne radim... bivsi, sonja i voljeni, danas slave, pridruzujem se s ljubavlju tom cinu, uostalom djurdjevdan i jeste to... izlazim da bacim 3 kese smeca, u maminoj kucnoj haljini preko koje je svilena kosulja, outfits za kontejner i vetar, bez suncanih naocala bez kojih nisam ni zimi, ni leti, ni nocu, ni danju... a onda me koraci ponesose preko trava koju kose zeleni radnici koji ne slave ovaj zeleni dan, zaobilazim gomile pokosenog bilja i kose umornih kosaca, kruzim od klupa do parkova za decu, od ratnih obelezja u vidu slomljenih plocnika do novo podignutih ploca za rahmet braniteljima... zaobilazim i sebe i druge, ali kako god uvek sam i u proslosti i sadasnjosti, cik-cak... bez ili sa naocalama, modni detalji nista ne menjaju... ipak na pola puta prebacih secanja na milog i slavu i sa osmehom se popeh na 4. sprat-kat da jos nesto otipkam kad vec necu da radim, eto moze mi se, pa zasto da ne...


6.5. utorak
----------------------------------------------
JA: Kakav radostan dan!
Crnci pevaju 'alelujah!
Kakav radostan dan,
Ptice pevaju 'aleluja!
Kakav radostan dan
Ti imas svoj strah od mene :) (7:05)
ON: Izgleda da mlada dama sve gubi osim smisla za humor. Salim se, naravno. Otkud vi mlada damo, zar niste digli ruke (i noge) od mene? I svaki put me iznova iznenadis? (8:25)
JA: OTKUDA?
1. ĐURĐEVDAN, odmor, kafa...
2. Mlada dama uvek misli na decake.
3. Ne gubim nista sto nemam! P. S. Drago mi je da se najzad salis. P.S.2 Najvise iznenadjujem sebe. (9:00)
ON: Ne radim danas - SRECNA MI SLAVA! (19:30)
JA: SRECNA SLAVA - ĐURĐEVDAN! Sto ne kazes, ne mogu ja to sanjati. Srecno i tvojima!
Je li veselo? (19:42)
ON: Ne slavim slavu kao pre (otac ne moze da prica, samo sapuce, a i sestra mi je u bolnici). Posto u kuci nije neko slavlje - organizovao sam rostilj u Vili Promaja. To je mesto gde se okupljamo, pravimo zurke, knjizevne veceri - inace kuca u kojoj zivi moj kum (19:50)
JA: Prijatno rostiljanje i drustvo! I mi to na svoj nacin, a i Sonju boli zub. Kad najesen objavim pesme, poslacu nesto u VP. Cao, Mili! (20:02)
ON: Skuvaj joj caj od zalfije - i neka ispira usta (umiruje gingivu i ublazava bol). Pozdravi je i poljubi pred spavanje - i to deluje umirujuce. Tvoj B. (20:06)
----------------------------------------------

Prvi i poslednji dan

mislim na korak koji je najtezi
kada je najlaksi
koji vodi do onog pravog
jedinog, istinskog

u meni zveckaju srebrne pare
jer danas je nalik na praznik
na prolece, na svecanost

zar je to samo laz
zar je to prevara
mislim na prvi i poslednji dan
mislim na prvi i poslednji

odgovor koji cu dobiti
ako se potrudim
ako se mnogo i crno potrudim
na ovaj dan

dok lezimo na ledima
i gledamo bele oblake na nebu
u prolece, na Đurđevdan

zar je to samo laz
zar je to prevara
mislim na prvi i poslednji dan
mislim na prvi i poslednji dan
mislim na prvi i poslednji dan

zar je to samo laz
zar je to prevara
mislim na prvi i poslednji dan
ovo je prvi i poslednji dan
ovo je prvi i poslednji dan

ekv

5. svi 2010.

o5 o metabolizmu

Starenje utiče na rad metabolizma, no to što se godinama debljamo ipak ne možemo svaliti samo na vreme. Zašto dijete debljaju, a mišići troše kalorije?
Metabolizam se ne usporava na nas 30. rodjendan - niti je najbrži dok smo u 20-ima. Ako se debljamo, to je verovatnije zato jer činimo previše stvari zbog kojih se metabolizam usporava, a premalo onih koje ga podstiču.


Usporava metabolizam:

Sedenje. Što se manje krećemo to je telu potrebno manje kalorija. Ovo rezultira privremenim usporavanjem metabolizma.
Dijete. Smanjivanje unosa kalorija šok je za organizam - telo se priprema za najgore, usporava metabolizam i pazi na potrošnju masnog tkiva. Prevarimo prirodne mehanizme smanjivanjem kalorija za samo 250 do 300 kalorija na dan. Telo će da troši masne naslage bez straha da više nikad nećemo jesti.
Starenje. Metabolizam se usporava 1 % svakih 10 godina, kaže dr. Susan B. Roberts s Energy Metabolism Laboratory na Univerzitetu Tufts u Bostonu. Prestanimo dakle da se zavaravamo - da bi održali istu kilažu treba da jedemo tek 10 manje kalorija na dan.


Bez uticaja na metabolizam

Kofein. Kofein ubrzava rad srca što bi moglo da pomogne u sagorevanju kalorija. Medjutim uticaj je na kraju toliko neznatan da se ne može govoriti o poboljsanju metabolizma.

Podstiče metabolizam

Proteini. Proteini pomažu u izgradnji mišića, a što imamo više mišića to vam je brži metabolizam. Cilj je da se uzme 20 do 25 % kalorija iz proteina.
Jesti manje ali češće. Unos hrane odmah potiče rad metabolizma jer smo ga zaposlili ( treba sagorevati kalorije ). Dakle jedimo četiri ili pet malih obroka na dan, a ne manje većih obroka.
Kardio vežbe. Vežbe ( fizicka aktivnost ) koje ubrzavaju rad srca podstiču metabolizam. Sagorevamo više kalorija u satima koji slede nakon vežbe - čak i dok se odmaramo. U stvari redovna fizicka aktivnost može da poništi negativni uticaj dijete na metabolizam.

2. svi 2010.

o5 o nedelji

da li jos uvek negde postoji trag po beskrajnoj traci sivog metalnog tla, licem ka vetru, sa vetrom uz lice, da li jos uvek negde postoji znak, kameni vrc sa koga dopire glas, kamen po kamen, korak po korak, kazu da ipak negde postoji grad, pod zastavom kise iznad krovova, otvoren grad otvoren grad
u koritu reke citam otiske ruku, pruzam rosu sa dlana, vreme prelaska vode kljuc rastanka, kljuc rastanka
vetar dise gde hoce i glas njegov cujem, odakle je, ne znam, ni gde mu je kraj, tvoj dah kuda ide, dal' meni se javlja, ko zna*



(posle jos jedne setnje)
o5 o nedelji, o ulicama i gradovima, o5 o setnji i sedenju u cafeima i o cevapima, burecima i pizzzama koje drugi tako slasno i opusteno zvacu...
svi gradovi su isti praznikom i nedeljom popodne... privatne trgovine rade i kafei rade, ostalo ne, lena tisina... ljudi setaju, ali u povratku su... opijeni od sunca i umorni od odmora... opusteni, uskoro su o5 u kuci... u sumrak... tesko je poverovati da se iza svih tih zatvorenih prozora i vrata odvijaju ljudske drame... u zoni sumraka... jos malo zvukova napolju, a onda ce ljudi da nestanu i za momenat ce nastati mir... lena tisina kad nastupa tanka linija koja odvaja dan od noci... boje se pomesaju dok nestaju... ali pre nego sto nestanu gore... a pre nego sto izgore svako vidi svoju... ta boja je boja sna... a u tom snu su o5 ljudi, ulice i gradovi... u povratku o5 o integralnim kiflama za veceru kupljenim u jednoj pekari koja radi i nedeljom...
gurni me blago da se vratim u stanje koje podstice krv da se popne u obraz i sjuri u glavu kao metak u celo jer ishod je isti, postajem siguran da to je stvaran svet oko mene, samo cekam da prodje, samo cekam da prodje...*
*ekv


Baker Street

Winding your way down on Baker Street
Light in your head and dead on your feet
Well another crazy day, you’ll drink the night away
And forget about everything.

This city desert makes you feel so cold
It’s got so many people but it’s got no soul
And it’s taken you so long to find out you were wrong
When you thought it held everything.

You used to think that it was so easy
You used to say that it was so easy
But you’re tryin’, you’re tryin’ now.
Another year and then you’d be happy
Just one more year and then you’d be happy
But you’re cryin’, you’re cryin’ now.

Way down the street there’s a light in his place
He opens the door, he’s got that look on his face
And he asks you where you’ve been, you tell him who you’ve seen
And you talk about anything.

He’s got this dream about buyin’ some land
He’s gonna give up the booze and the one night stands
And then he’ll settle down, in some quiet little town
And forget about everything.

But you know he’ll always keep movin’
You know he’s never gonna stop movin’
Cause he’s rollin’, he’s the rollin’ stone.
And when you wake up it’s a new morning
The sun is shining, it’s a new morning
But you’re going, you’re going home.

Gerry Rafferty

1. svi 2010.

o5 o maju


Roses by Peter Ciccariello, Providence, RI, USA

Drvo života - središte svemira

Bio je prvi maj! Srbija je pala u nesvest kao i za Novu godinu, Božić, vreme slava u decembru i januaru. Danima je Beograd bio van sebe, to jest, ljudi su se razmileli po obalama mora, selima, bogtepita gde. Mnogi su spojili dva vikenda, uzeli lanjske i buduće odmore, otišli nekud, ili se samo zavukli u svoje kuće jer slavlja, zapravo, nije ni bilo. Sistem u državi se promenio, ako ne pre a ono petog oktobra, svakako! Komunizam je odsvirao svoje, zavaravamo se mi, a ljudima je ostalo ubeđenje da je Prvi maj bio komunistički praznik! Praznik radnog naroda! Živeo Prvi maj!
Koga to danas zanima? Sad su tajkuni u modi. Privatna svojina traži zakone koji bi je štitili… Želimo i mi da postanemo deo Evrope, kao da to dosad nismo bili, ali pravila se menjaju, nije dovoljno da živimo na ovom tlu, moramo se dokazati, da bi nas primili u svoje redove, "unije"…
Ove godine nije bilo Prvomajske parade, ni majskog uranka, parola o vladaru koga obožavamo, kojoj ideologiji pripadamo… Sećam se, za vreme komunizma, prvomajski praznici su bili obaveza, nametnuto slavlje. Meteorolozi su morali da daju lažne, lepe vremenske prognoze, kako narod ne bi ustuknuo od parade. Tako je nekad bilo, sve je moralo biti pozitivno, ni kiša nije smela da pada, bar ne najavljeno, u najavama se predviđalo sunčano vreme, da bi narodne mase izašle na ulice da veličaju praznik, tako se zataškavalo da je to prinuda, brojem učesnika, što je veći bio taj broj, praznik je bio veličanstveniji.
U dvadesetom veku na ovoj polutki zemljine kugle, iza "gvozdene zavese", narodne mase su se upotrebljavale, predstavljale kao sila koja zahteva, čija se volja poštuje!
A morali smo na paradu, bilo je domaćih posmatrača, doušnika koji bi referisali ako se ne pojavimo. Znalo se koga treba kazniti, ko nije sa nama - on je protiv nas!
Nisu samo meteorolozi morali da lažu, mislim da pravu istinu, na primer, o Černobilju ni sada ne znamo i o mnogo čemu još… Istorija se ne piše onda kad se stvara već kad nestanu svedoci. Ksenofont, grčki filosof, je pisao još u drugom veku pre naše ere, da istoriju pišu pobednici da bi sebe veličali, dakle nje i nema. A srpski narod veli; ko je jači - taj okači!
Od kada ljudi slave 1. maj?
Stari je to praznik, ljudi su ga slavili i u vremenu pre Hrista. U novija vremena su ga političari prisvojili a nekada su ga slavili kao Dan proleća. Toga dana kitili su majsko drvo, koje je trebalo da predskazuje bogat rod, dobru godinu. Na vrh, zelenim granama, šarenim trakama okićenog drveta, bi okačili šunku ili flašu vina, a mladići bi se peli gore da skinu plen. Postojala je i šala, da umesto vina u flašu sipaju vodu obojenu alevom paprikom, a da spretni mladić ne bude suviše razočaran kad bi video da je prevaren, dobio bi čašu pravog vina.
Majsko drvo je predstavljalo središte svemira.
Mlečni put se najbolje vidi sa planete Zemlje prvoga maja, to su mnogi narodi znali i pre Hrista, zato je prvi maj bio praznik. Majsko drvo je tog dana simbolično delio Mlečni put na levu i desnu stranu, nalazilo se tačno na sredini našeg sazvežđa i svaka grana na njoj je predstavljala po jednu planetu. To je bilo majsko drvo!
Toga dana je stizala poruka sa Sunca, svetlost Mlečnog puta bila je najsjajnija, živa formacija zvezda koja je život usmeravala. Stizala je poruka budućnosti - koja nije razdvajala svet, ona je bila upućena svim živim bićima na planeti, nije to bio samo praznik radnog naroda! Nije to bilo tako jednostavno, već je bilo uzvišeno, sveobuhvatno - voda, vatra, vazduh, zemlja - četiri elementa a toga dana je pridružen i peti: drvo - života. To majsko drvo - drvo života!
Čula sam i ranije za drvo života, taj motiv se javlja u mnogim umetnostima, ima ga u starim knjigama, ali do danas nisam znala da mu je koren baš u prazniku Prvog maja. Tu leži odgovor zašto smo mi ljudi na planeti Zemlji? Odgovor je jednostavan: Tu smo - da negde imamo dom. Ne može ceo svemir da bude naš dom. A većina nas nije slavila Prvi maj, jer su vremena uprljala svetlost te slave i eto, da nema intreneta, gde postoji silesija obaveštenja o svemu, ja ne bih znala šta sam propustila.
Politika vođena žestokom ideologijom uništava slave, zemlje i ljude. Nema ideologije kome svi možemo da se divimo, pogotovo ako ona želi da prodre i u naše lične živote. Ta snaga koja je mahala zastavama, tražeći unutarnje i spoljne neprijatelje, radila je i o svojoj glavi.
Istini za volju, moram reći i to, da ništa nije tako crno kao što jeste, jer jednog davnog Prvog maja, mrzovoljno sam otišla na paradu, zebla i marširala pred tribinom Savezne Skupštine gde nas je i drug Tito lično posmatrao, tapšao je on nama, mahali smo mi njemu, potom nošeni ogromnom masom učesnika, dospeli do Ade Ciganlije koja, uzgred, tada nije bila ni nalik na ovu današnju, tek su bile u toku čuvene omladinske, radne akcije, tamo nas je uhvatio pljusak. Hvatajući zaklon od iznenadnog, nenajavljenog nevremena, našla sam se u zagrljaju jednog lepog mladića i stekla prvu ljubav, jer mladost je kao voda, uvek nađe pukotinu da dostigne svoje prirodno stanje.
Doviđenja, dogodine – do Prvog maja, da osmotrimo središte sveta!

Eva Ras


Front Hall by Eleanor Blair, Gainesville, FL, USA

More za radnike

Dok se u tvojim stihovima dosađuju reči
beznadežne i na smrt osuđene,
ovo je more poema koja se ne ustručava.
Njene su metafore plovne, opasne,
urnebesne i umiljate, sasvim fotogenične.
Možda bi ti ukrao njihovu so i učinio ih
bljutavim
ali pred morem ti si nedostojan.
More samo sebe opeva, bezobrazno i slobodno
rimuje se čime god stigne,
iako nevično srodnosti zbog svoje nadarenosti.
Njegove su dubine mudrije
od svih tvojih aforizama.
More voli ribare koji ga potkradaju puni
ljubavi
i mornare koji koriste opasnosti što im pruža
dok ne zalutaju i posle.
More ne voli one koji mu se udvaraju
kao svojoj vlastitoj mudrosti sporo i oprezno.
More, ako voli, voli radnike na odmoru
koji tri noći ne spavaju dok dođu do mora;
a kad dođu, kažu: "lepo je naše more",
požure da pocrne i da se vrate kućama.

Branko Miljković

25. tra 2010.

o čišćenju

POSLE DIJETE
Uspešno ste završili dijetu, postigli željenu kilažu i taman kada ste pomislili da je vašim mukama došao kraj, najteži deo vas tek očekuje - kako da zadržite idealnu težinu i nakon dijete.
Držanje dijete i plana vežbanja je veliko je dostignuće, a ta borba traje tokom celog života. To znači da ne smete da se opustite kada postignete cilj i okončate dijetu koja je dala rezultate. Način ishrane morate da držite pod kontrolom, a moraćete i da nastavite s fizičkim aktivnostima da biste sačuvali formu. Postoje jednostavna pravila kako da prevaziđete povratak starim navikama.
Redovno se merite
Tokom dijete ste se verovatno često merili, možda čak i svakodnevno. Iako sada ne morate svakodnevno da stajete na vagu, pokušajte da to radite bar jednom nedeljno. Tako ćete na vreme uočiti variranje težine i moći ćete odmah da preduzmete korake protiv gojenja. Takođe, uvek je dobro da imate par superuskih farmerki, po kojima ćete odmah primetiti da li ste se ugojili.
Ne zaboravite na vežbanje
Iako ste tokom dijete najverovatnije stekli naviku vežbanja, postoji šansa da ste jedna od onih pripadnica lepšeg pola koje su jedva dočekale kraj „gladovanja" kako bi prestale s fizičkim aktivnostima. Nažalost, ako želite da zadržite idealnu težinu, to ne dolazi u obzir. Dobra vest je da sada već imate kondiciju i da nećete morati strogo da se držite režima vežbanja.
Ne preskačite doručak
Ovaj obrok je veoma važan da bi vaš metabolizam dobro startovao dan. Hranjive materije će vam pomoći da u toku dana ne posegnete za nepotrebnim grickalicama. Za doručak birajte zdravu hranu koja će vas duže držati sitima. To se odnosi na voće, ovsenu kašu, jogurt, kiselo mleko, musle...
Ključ uspeha je raznovrsna ishrana
Sada, kada ste završili s dijetom, ne morate se strogo držati propisanih namirnica. Možete uvesti različite namirnice, ali se držite zdrave hrane - nemasnog mesa, voća, povrća, integralnih testenina i pirinča.
Ne smete pregladneti
Veoma je važno da jedete čim osetite glad. Odnosno, nemojte čekati da poprilično ogladnite kako biste uživali u jelu jer tako postoje ogromne šanse da nećete moći da se zaustavite i da ćete se prejesti. Ključ uspeha je da naučite da kontrolišete glad i telesne funkcije. Takođe, pazite što jedete. Vaš metabolizam će patiti ako ga nakon nedelja ili meseci dijete laganim namirnicama opteretite teško svarljivom hranom.
Vodite računa o veličini porcija
Iako ste verovatno jedva dočekali da se opustite i najedete koliko vam srce želi, i dalje morate paziti na količinu hrane koju unosite. Budite obazrivi da ne unosite hranu sve dok ne osetite da ćete pući. Jedite polako, tako da vaš mozak ima vremena da shvati da ste siti. Nažalost, mozgu je potrebno otprilike pola sata da primi informaciju o sitosti, što je često i najveća prepreka da se zaustavimo s jelom. Zato, prekinite kada vam je najslađe. Odličan recept je da na pola obroka pozovete nekoga telefonom. U razgovoru vreme brzo prođe, a kada ga budete završili, shvatićete da ste siti.

Treba da se radi u fabrikama
Treba da se hoda ulicama
Treba da se trči parkovima
Treba da se spava u krevetima

Treba da se čisti
Treba da se čisti
Treba da se čisti


ekv


Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kada se nada budi, i kad je blago veče

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od onih šupljih ljudi
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, to hrđa je i tmina
i osta'ću bez ičeg al' bolja je tišina...


Arsen Dedić

o vremenu

dobro jutro samoj sebi... na stolu zdela sa mladim sirom, dvopekom i šolja zelenog čaja... ne pijem vise kafu... zamena... promena... pisala sam o vremenu i pre i posle i evo sada i u medjuvremenu koga nema, ono se bavi sa mnom kao i ja njime, osecam ga u svim kategorijama i znacenjima... i nekad ne znam da li sam negde posla ili sam vec dosla, nikad ne znam koje je moje vreme, dali je iza mene ili ga cekam, ipak zatekne me neka seta kad me neko podseti na nesto ili kad se sama setim sebe, juce sam samo naisla na profil na kome sam sa m pila kafu vikendom, njegov trag od pre 2 dana i pitanje: 'cini li mi se ili si u zadnje vreme tuzna, negde duboko u dusi?' zacudilo me to pitanje, a ipak sam umesto odgovora ostavila pitanje: 'a ti?'' da to sakrijem ili otkrijem da li nas je bas ta 'tuga' i spojila i evo odrzava sve vreme nasu razmenu reci...
a ono vreme sto se zove prolece, leto, jesen, zima... svega ima, ali proleca nema, vec dugo nema ga, poslednjih godina nema ni jeseni, sve je duga zima i kratko leto... i roman iz rane mladosti ,,igrala je samo jedno leto,, je sad tako blizu, a film ,,dugo toplo leto,, daleko... zato seta i bezvoljnost, otaljavanje nekih poslova i planova... i cekanje... i pisanje na blogu je tako, posustajem u nastojanju da pisem jos dok ne zavrsim ovaj rezim zdrave ishrane... juce sam zavrsila 3. krug m-n-dijete i to je gotovo, ali planirala sam jos 3 kruga je-je jelovnika... moj izum, dobro kreiran i zasad uspesan i zato ne odustajem bar od tog plana, zato sutra je-je7, pa 8 i 9 i to je to, tako da cu o5 i maj da ispratim bar sa tim motivom, u medjuvremenu koga nema, mozda stigne i leto...


u sledecem postu ide nesto vazno o vremenu posle dijete, a foto kaze da se ipak penjem na 4. sprat puna nade da je zivot krug bez linija i kad se penjemo i kad se spustamo...

Hladan

Bla bla bla bla bla
Ljubav si prodala za kratko vreme
Ostao je samo okvir za prazan razgovor
Gladni smo sedeli u polumraku
I vecerali glupe reci
O tome ko je kriv

Pricaj mi o sebi
Pricaj mi sta mislis
Pricaj mi o ljubavi
Hladan
Ja samo zelim da sam hladan
Osecem se tako hladan
U tvojim rukama

Vreme
Vreme mi vise nije problem
U stvari ne znam bolji nacin
Da ga potrosim
A dani su se pretvorili u sate
Ni to mi vise nije vazno
Sve sam ih zgazio

Pricaj mi o sebi
Pricaj mi sta mislis
Pricaj mi o ljubavi
Hladan
Ja samo zelim da sam hladan
Osecam se tako hladan
U tvojim rukama

ekv

23. tra 2010.

o komentarima

u prvoj farmi nije bilo bar ove vrste prepucavanja, samo je onaj jedan na pocetku morao skunuti onu kapu sa 4 s, izmedju ostalog jer se to gledalo u jos 4 zemlje koje imaju tv-pink, to da se ne zaboravi jer se i sad prenosi u te 4 zemlje, ko se jos bavi u svetu ovom mrznjom i ratuje u evropi, pa sad je i na farmu dosao jedan mali i zapoceo tu pricu, a neko je lose procitan, neko ko ne priznaje nikakve nacije, i neopterecen je ni sa cim, pa ni i tim, njegov smeh se namerno pogresno tumaci da bi se neko nasao kao neki neprijatelj, ona prva strana ne funkcionise bez druge, pa makar je izmislili, zamislite se vi koji se prepoznajete u nekoj od tih strana jeste li na pravoj? hocete jos mrznje, rata i krvi? pa zar nije dosta, ne kaze se tek tako da smo lud narod.


- ima li kraja glupostima ovog ofarbanog coveculjka?
- Ne, nema kraja glupostima malog coveka. Veliki prijatelj Saleta Popovica ima jos ideja. Njemu stvarno niko nije objasnio kome se poklanja ves u zivotu. I jos kaze vodice snimatelja sa sobom kad im bude poneo ponude. Koliko niskosti. Prvi snimak svakoga jutra -Milos u kuhinji "cisti" i tracari, sinoc zurka - Milos malo otpeva neku svoju Seeeembeeeerijooooo i vec trazi koga ce da velica, prijatelju moj, djete moje, mile lale... pa treba njemu pripremiti teren za petak, da dobije sto manje stapica. Sa Zoricom sve super ovih dana, Zoko, Zoko... ona se zena iskreno uplasila za njegovo zdravlje a on sinoc odmah pita Minu da li misli da je Firci nagovoren (od Zorice) da je uzme za slugu?! Pa covek ne zna da ima zivota i posle farme. FUJ!!!
- ovakvi su nam zemlju upropastili
- U pravu si. Najviše je ponižena uspomena na Novi Val, osamdesete, zlatne godine ex Yu rocka. Pink zna šta radi. Izabrao je očajnike, konfliktne, frikove i nakaze (osim Mace naravno). SVE ZA PARE: "Prvi poljubac davno zaaaaaboooravljen..." Sviraju se dairice, prodaju ideali.
- farma kao i veliki brat i slicni realitii su sami po sebi degradirajuci po coveka, ali nazalost prikazuju se svuda u svetu, pa i kod nas, a mi kao najveci bednici, nemajuci svoj zivot i svoja posla gledamo sta ti zatocenici dobrovoljnog logora rade 24 sata. ko je jadniji, mi ili oni?
hajde sto to gledaju penzioneri i domacice, em im dosadno, em im zivot i prosao, ali zasto se mladi hrane ovim i jos pale na te zatocenike. ovo se treba gledati samo kao experiment nad ljudima, a ne paliti ni zasto, a najmanje na nekoj nacionalnoj osnovi, jer ce to onda zaista postati logor!?
milos je kreatura koju ovaj realiti otkriva, gazda, pa sluga, gazda, pa sluga i tera dalje bez imalo ponosa, jer farma takve jos vise deformise, nista bolje ne prolaze ni mladji, oni ce se ovde u trci za nazovi karijerom i natpisima u zutoj stampi pretvoriti u kich proizvode najnize vrste, made in grand!
ovo treba gledati, proceniti, i zabraniti!
ali cisto sumnjam, ovo je inkubator u kome ce se ovakve i slicne pojave, samo namnoziti.
estrada, ali to je slika onog koji strada, pa se za slamku na farmi hvata, bilo da ucestvuje ili gleda, BEDA-BEDA!

- Hvala "pazi" na preciznoj i vrednoj analizi. A ja bih još jednom u ime svih nas i zbog nepažnje i gramzivosti tzv. "urbanog" FARMERA ponovio:
Izvinjavam se Koji, Milanu, Giletu, Divljanu, Canetu i celoj sceni osamdesetih na ovom nesramnom dovodjenu vaše zlatne epohe u ovaj estradni, dno dna GRAND kontekst.
- svi bi im ljubili redom dupe da se sa nima nalazite na farmi. vasi komentari su neiskreni
- pazi 'anonymus' ne znas ko stoji iza kojih reci, pa i sam si anonimus, a sto bi neko govorio nesto sto ne misli, kao mislis svi bi se prodali, upravu si za vecinu, pazi, malo je uvek onih koji ne bi, ali pazi, zato sto ih je malo, oni su veliki, a to da li postoje takvi, sad ih ne vidis, nemoguce ih je videti, takvo vreme, tranzicija, koliko god ona trajala i sve trunulo, ostace upravo oni koji su bili u manjini...
- Bravo "pazi". Tako ponekad dodju teška vremena. Nadam se da nisi ničiji fan, pogotovo ne one tzv. "urbane" ekipe. Draži su mi, kad sam toliko jadan da to gledam - ruralni.
- pazi-m 'bora' da se ni komentarisanjem ne zarazim od doticnih, a kamo li da fanujem za bilo koga od njih, nema mi tu niko ni drazi, ni mrzi, bilo bi sazanjenja najvise, ali kad pocnes nekog da sazaljevas, bolje da se sazalis nad samim sobom!
*(o5 sam malo 'pazila' jednim okom na farmu, a jednim na jedan forum)

18. tra 2010.

o americi

još jedno putovanje svetom
o5 putovanje netom
okom u obecanu zemlju
srcem u obecani grad
kriza-vizzza
ččč-ekanje
ili nikad ili sad
kažu jos malo
če-kanje
meni u zadnji cas
amerika
njoj toliko stalo
javlja neki glas
pakovanje
ček-anje
ludom radovanje
vizzza-kriza
uvek ostaje net čeka-nje
ili da se skida ili da skita
i ovog leta o5 ce neko da pita
a čekanj-eee


A superb hotel in a great location. Helpful staff, nice rooms. The Reading room has complimentary tea and coffee and soft drinks available all day, a delightful amenity.
Hello!



Library Hotel
299 Madison Ave, Midtown, NY 10017 Manhattan (New York)
Boasting stunning views of New York's skyline, this boutique hotel features uniquely decorated guestrooms, numerous free amenities including a wine and cheese reception and is surrounded by top area attractions.

Amerika

ljudi odlaze
i odlaze i odlaze
ovde je dosadno
svi su pobegli na neko zabavnije mesto
daleko je, daleko je Amerika
daleko je, daleko je Amerika

i ako sam negde stigao, bilo je iznutra
u sebe, u sebe, u sebe i nikako spolja
i gore i dole i levo i desno u meni
u sebe, u sebe, u sebe i nikako spolja
tamo je put, tamo je cilj, tamo je znak
tamo je put, tamo je cilj, tamo je znak
tamo je Amerika

vrlo sam umoran
a ne znam kako, zasto, od cega
ovde je dosadno
svi su pobegli na neko zabavnije mesto
daleko je, daleko je Amerika

i ako sam negde stigao, bilo je iznutra
u sebe, u sebe, u sebe i nikako spolja
i gore i dole i levo i desno u meni
u sebe, u sebe, u sebe i nikako spolja
tamo je put, tamo je cilj, tamo je znak
tamo je put, tamo je cilj, tamo je znak
tamo je Amerika

ekv