no da se vratim dijalozima... pisala sam kasnije uglavnom pesme, malo proze, ali dramu ne, ne znam zasto, mislim da potreba za pricom na forumima i uopste na netu i jest moja potreba da pricam u dijalogu... rekao mi je jednom mili da zna sto mu pisem iako on ne odgovara, jer ja ne pisem njemu, nego sebi, rekla sam mu tada: pa ja citav zivot pisem sebi, ali ne ovako, i to je to, ljubav je ukazala nove staze pisanja, a sustina je ista, sto ne umanjuje ljubav, svi je nekako iskazuju, ali i to je istina da sve radimo za sebe, nije egoizam nego zakon zivljenja, volimo druge radi sebe, a kako drukcije, to je sasvim normalan odnos prema sebi i drugima, drukacije bi bilo vec pomereno u nekom smislu...
posto sam se jutros vec napricala u likovima devojke iz londona i muskarca sa novog zenlanda, mozda cu nesto ponoviti ili nastaviti gde su oni stali...

-crnu ili s mlekom??
-moze crna, tebi prepustam bele figure
-igras šah?
-da, ti?
-ne
-kafa dobra i budan sam od saha
-a sad kad si budan, hocemo jesti, piti
-može
-može
-može
-haha
-gde je bicikl
-pukla guma
-steta, bio je dobar
-popravicu ga
-kiša
-kiša
-kiša
-o cem pricas
-nastavi
-sta
-VLADIMIR: Onda, idemo ?
-ESTRAGON: Idemo!
-didi
-gogo