"Apsurd je savršen krug. Ali, od kruga vidimo samo deo lučne linije, pa nam se čini da ona ima smisla i da nekuda vodi. Obećavajući krivu, u kojoj se ni prošli ni budući krug ne prepoznaje, vidimo duge prave i iza sebe i ispred sebe ...
Apsurd je nepodnošljiv za um, i bolan za osećanje. Skraćujemo svoje prave da bi ih, u krivljenju koje opažamo, sprečili u obrazovanju kruga. Jer, čak i kada krug ne priznajemo, duboko smo ga u sebi svesni ...
Ponekad mislimo da je krug samo naznačen, da još nije opisan. Nadamo se da ga možemo sprečiti u zatvaranju. Varamo se. Ne možemo ga zaustaviti. Jer, on se već zaokružio. Ne jednom. Bezbroj puta.
Svaka tacka u kojoj smo, zavrsetak je jednog kruga i pocetak drugog.

Linije
dovoljno dugo hodam uz njih
ti se pojavljujes
sapuces, krugovi
i vodis me
pustam te i putujem
bleda svetla nesto govore
u redu je.
Opusti se
cuvas me
jer lako je
ja letim.
Tu ispod nas sklapa se sad
samo jedan od gradova
koje lako izmisljam
pogadjas svaki od nacina
ispod nas sklapa se sad
samo jedan od parova
ja sve to samo izmisljam.
Krugovi
i zaista ne bih da te razonodim
mozda smo sledeci
brisemo tek prethodni
tvoja voznja je
samo ples u panici
tvoja voznja je
druga strana ljubavi.
Eva Braun-bend
Prave i krive slobodne linije ne postoje. Postoje samo krugovi ...
Strahujemo od krugova. Večnost zamišljamo kao krug. Smrt je krug. Ropstvo je krug. (Samica ne bi smele biti četvorougaone. morale bi biti krugovi, kojima se pridaje moć da ubijaju.) Krug je simbol mira, ništavila, savršenstva, Boga, ponavljanja, a iznad svega – uzaludnosti.
Ali, uzaludnost nije i besmislenost ...
Jer smisao je u – krugu."
Borislav Pekić
...no ono sto je jos jedan krug... je i jucerasnji susret sa ovom prelijepom pjesmom Arsena Dedica, inace mog uvijek prvog muzicara i pjesnika, od njegove prve ploce ,,covjek kao ja,, 1969. preko svih prekrasnih singlova, albuma i cd-a do ,,rebusa,, 2008.
pocela sam da trazim nesto na temu naslova mog bloga i naisla na Arsena i drage, ali i prigodne pjesme...

Kad sam je sreo bila je mlada,
Ljubavi puna i napola gladna.
Nije zbog rime i nije iz vica -
I ja sam tada jeo ko ptica.
Svaka je njena potreba mala,
Živi uglavnom od ideala.
Čitam joj pjesme, ona mi guče,
Na stolu hladan gulaš od juče.
Na stolu skroman paket od kuće,
Smrznuta jela, ali postelje vruće.
Divno je rasla, sa stasom breze,
Na plodnom tlu studentske menze.
Ali kao i drugi kad život srede
I ljubav moja sad više jede,
A ponekad i ja dok misli lete
Oborim pogled na kotlete.
Nježno me gleda moja metresa
I smiješi preko miješanog mesa.
"O, nikom ne dam tu ljubav staru" -
Šapćem joj preko šnicle na žaru.
I uskoro tako, htjeli ne htjeli,
Svi mi ljubimo manje a više bi jeli,
Pa ipak nježne riječi se nađu :
"Hoćes li, mila, malo gorču ili malo slađu ?"
Kažu da još je lijepa ko slika,
Al? je ne vidim od jelovnika.
To biva tako svuda na svijetu,
Naša je ljubav već pri desertu.
Arsen Dedic
Homo Volans
(double album)(1973)